Magija se slomila, Voda je presušila, Vjetar je postao Sjena, Zemlja je nijema, a Svjetlost je zaražena ... mostovi su porušeni, a hramovi su nestali ispod Sipina. Pješčana Kraljevstava Arkanala podijelila su se. Orisani su postali nomadi (Tet' Ahu), Sipinari pak su se povukli u Nebodol ispod pijeska (Khnu'Um), Išarani su izolirani u dolini Setha (Neheb'Kau), a Urumari žeđe usred planina Kamposa (Ab'Tau).

Noć je bila gusta i topla, na nebu iznad Sipina poput Iskrica Sudbine sjajile su Zvijezde daleke, kao da su se natjecale u presijavanju iznad pješčanih Sipina. Kalanalovi Vidani vidno umorni od cjelodnevne hodnje u potrazi za pravim smjerom, zamoreni negostoljubivim pješćano-kamenitim tlom, podigli su tabor uz kamenite obronke. Taborske stražarske vatre ubrzo su okružile umorni tabor koji je brzo potonuo u san.

Zavladala je Tišina dublja od same tople Noći, a dok su prvi Snovi grlili usnule Vidane, tlo se odjednom zatrese. Ispod Sipina, iz pješčanih dubina koje su stotinama godina skrivale zaboravljeni grad - Am'Atra, polako su izranjale kreature načinjene od pijeska i kamenih kostiju - to su Kopekami, drevni čuvari Am'Atre što nekada bila je prijestolnica Harmonije Konkordije.

Kopekami, nekada ponosni i cijenjeni ratobori Sipina, iskrivljeni Vremenom, ukaljani Magijom i zauvijek prokleti Kletvom Kipokama (athu. pozornost obratiti Kipokami su okamenjeni kipovi, a Kopekami su kreature). Kopekami, očiju poput užarenih žeravica i udovima poput Skorpika (athu. škorpion), urlali su jezivim kriko-urlicima.

Prvo su nastradali konji Vidana, a potom su se Kopekami obrušili na platnene taboršatore koje su bijesno derali svojim oštrim štipo-klještima. Tabornik Kalanal prvi je skočio na noge i dograbio se svog mača te glasnim pozivom na oružje probudio snom uspavale Vidane.

Nakon prvog protuudara Vidana, u bitku su se uključile Aksebenine Vrištice Žarkooke, ali i sama Akseben koja je okružena Krugom Svjetlosti šakom udarila u pješčano tlo. Nakon udarca Djeteta Vremena - Vrijeme je odgovorilo: nekoliko dugih trenutaka Vrijeme je usporilo, a pokreti Kopekama postali su sporiji.

Evika Vilka osjetila je Vodu ispod Pijeska i svojim Šumovilkama signalizirala da je Element Vode otkriven. Šumovilke istog trenutka stanu prizivati Zrcalo Vode Pijeska, ali se tog trenutka pojavi Kolokam Čuvar Prijestolja Am'Atre. Tada pak, kao da ih je prizvala Topla Noć pustinje, pojave se iz Tame Sipina - Orisani Tet'Ahu naoružani sabljosrpovima (athu. zakrivljeni mačevi u obliku srpa).

Sabljosrpovi sijevali su kroz Tišinu Noći, obarali i sjekli Kopokame, a pokreti Orisanih bili su brzi poput vjetra ... vodila ih je Zara - kćer Desera, poglavara Orisanih. Lice Zare bilo je prekriveno svilom, ali oči su joj sijale poput briljanta (athu. karakteristično prelamanje svjetlosti) - te oči poznavale su Duhove Sipina.

Bitka je potrajala, odjednom je puknulo Praskozorje koje opeče Kopokame te se oni povuku u Tamu i Hladnoću zidova Am'Atre koji su se ukopali u pijesak Sipina, ali vrata grada ostala su otvorena. Orisani i Vidani stajali su jedni pored drugih, opaljeni snagom jutarnjeg Cenusa, ali živi ... ako ste pomislili da je bitki bio kraj - Nije, tek je trebala početi!