Ah'Nubis je napokon ustao i uspravio se kao goruća planina iz samog srca Ma'Mut. Njegova koža je od lave, mišići od crnog megalita, a iz dubine njegovih usta sipio je pepeo prošlih stoljeća. Njegovi koraci lomili su kamenje ispod njegovih stopala, a valovi su odbacivali sve što mu se približavalo.

Tri lica Ah'Nubisa progovore istodobno čim se približio zbijenim redovima Vidana, Orisanih i Suirisa: Smjeh – Vi mislite da ste dostojni?! Plač – Vidim vašu slabost! i Urlik: Samo Sila može izazvati Ravnotežu! Redovi Vidana, Orisanih i Suirisa bili su zbijeni i čvrsti, a njihovo Svjetlo, Pjesma i zvuci Zvijezda sudarili su se s čistom Silom Ah'Nubisa.

No, taj sudar nije urodio željenim učinkom, jer Ah'Nubis nije bio čudovište – bio je Sila čiste Ravnoteže. Nakon toga Akseben iskorači ispred redova i stane nasuprot Ah'Nubisu. Kosa joj je lepršala, a oči su joj gorjele u svim bojama Elemenata: modra voda, sivi kamen, zlatna svjetlost, crna sjena, crveni plamen i bijeli zrak.

Tada je snažno progovorila: Ne tražim ja pokornost Ravnoteže, želim je samo razumjeti! Akseben zaokruži rukama i odmah se stvori krug svjetlosti i tame. Lica Ah'Nubisa istodobno zašute i on stane. Akseben smireno progovori: Tvoja Tri lica nisu razdvojena, dio su mene, dio su svih nas ovdje … prava Ravnoteža nije u Sili, već u prihvaćanju Izbora!

Ah'Nubis se šutke nakloni, a s njegove glave odlomi se dio kamena – bio je to Pečat, drevni kamen u obliku šestkračne zvijezde. Akseben ga podigne, istog trenutka Svjetlost se razlije Am'Atrom i njezinim ruševinama, Mir i Tišine prošire se gradom, Negledi nestanu u oblaku pepela, šestruka TaNara se okameni, a Ah'Nubis se povuče natrag u dubinu.

Dveri drevnog grada treskom se zatvore i ostanu zatvorena. Vidani, Orisani i Suirisi ostanu sami, a Kalanel se obrati svima: Ovo je prvi Pečat, a ako će svaka potraga biti ovakva … trebat ćemo jedni druge više nego ikad. Zara samo klimne s odobravanjem, a Voltar doda: Suirisi Zvjezdanih Proplanaka ostat će s vama sve dok ne pronađete i posljednji Pečat!