PLANET ZEMLJA

O prelijepa Zemljo, ljepotom odjevena,

Ti, planeto naša plavih oceana.

Kapicama bijelim pôlima pokrivena,

O predraga Zemljo – životom razigrana.

I pustinje tvoje i doline ravne

I visoka gorja i morske sprudi.

I stepe široke, rascvale, travne

- Ti Zemljo bića, bilja i ljudi!

Nek ti rijeke teku vodama bistre,

Široka ti polja svud ljepotom cvala.

Nek oluje ziblju valove ti čiste,

Svakom živom stvoru da bi radost dala!

Plovi, nebom plovi, Zemljo naša draga,

Neka Mjesec vječno kraj tebe brodi!

Planeto naša, najvećeg nam blaga,

Nek ti svako biće živi – u slobodi!

(Pjesma br. 503 od ukupno 505 iz neobjavljene

knjige - Mile Prpa Philosophia naturalis)

Autor: Jorge Carrera Andrade

Dobrodošao, novi dane: boje, oblici vraćaju se u atelje mrežnjače.

Evo širokog svijeta sa svojim plaštem čudesa: Muževnost tu je stabla. Pristanak povjetarca. Ustrojstvo ruže. Arhitektura klasa.

Svoju zelenu dlaku
zemlja neumorno gaji.

A sokovi, nevidljivi neimari,
od zraka skele podižu i penju se stubištima svjetlosti pretvoreni u zelenu masu.

Rijeka - geometar
premjerava ravnicu.
Oštre litice u nebu kupaju planine. Evo svijeta biljnih stupova i tečnih puteva, sklopova i arhitektura oživljavanih tajanstvenim dahom. Zatim, oblici i boje ukroćeni, zrak i svjetlost živa sakupljeni u ljudskom djelu, uspravnom usred dana.

Ima jedan vlak, koji vozi do zemlje sreće Ispred tvoje kuće mu je stanica
Svakog dana zastane, na barem dvije sekunde
I da ti znak i zove te huuu huuuuu

Vlak do zemlje sreće, to sam ja za tebe Nikog drugog nema da te odvede
Kad staneš nogom na ulice grada, na zlatne pločnike
Kad staneš nogom na ulice grada, uskoči mala, uzjaši me

Ne mogu više da čekam putnike koji zakasne
U mome redu vožnje još su mnoge stanice Zato daj probudi se, dosadno je čekanje
I budi spremna kad čuješ znak huuu huuuuu

Sretan rođendan Zemlja!