Irnan 
05.03. :)
Sretan rođendan Irnan!
PROLJEĆE
Aleksa Šantić
Nemoj, draga, noćas da te san obrva
I da sklopiš oči na dušeku mekom!
Kada mjesec sine nad našom rijekom
I na zemlju pane tiha rosa prva,
Rodiće se mlado proljeće! I svuda
Prosuće se miris plavih jorgovana;
I pahulje snježne padaće sa grana
U naš bistri potok što baštom krivuda.
Uzviće se Ljeljo nad našim Mostarom,
I svaki će prozor zasuti beharom,
Da probudi srca što ljube i gore…
Zato nemoj, draga, da te san obrva!
Dođi, i u bašti budi ruža prva,
I na mome srcu miriši do zore!
Dobriša Cesarić
Ja ne vidim od svoje sjene
Ni sunca, ni te mlade boje.
Proljeće svuda sja i cvate,
Al ono nigdje nije moje
Ne živim u njem, već sa strane.
I kuda god mi noga krene
Na svim je putovima radost,
A sva je radost izvan mene.
Bez pokoja sam. Kakvom tugom
Kažnjava život svog bjegunca!
Nijedna zraka nije moja
Od ovog svima danog sunca.
Sva su moja proljeća u meni..
Kada volis, svijet ti je na dlanu
i daljine na plovidbu zovu
i sve rijeci u jednu rijec stanu
u snovima slutis ljubav novu
Kada volis, vode mirno teku
i nebo je kao suza cisto
stare rane vise nas ne peku
i dana za danom nista nije isto
I do srca vodi svaki trag
kad ti pridje onaj tko je drag
Sva su moja proljeca u meni
i kad dodju duge hladne kise
i kada prvo lisce zarumeni
ja te volim svakog trena vise
Sva su moja proljeca u meni
kad se zima svome blizi kraju
i kada prva grana zazeleni
sva su moja proljeca u meni
Kada volis, sjajnije su oci
toplije su, vrelije su usne
putnik nadje put u svakoj noci
sretan kao dijete koje usne
I do srca vodi svaki trag
kad ti pridje onaj tko je drag
Sva su moja proljeca u meni
Željko Sabol
ŠTO TE NEMA?
Kad na mlado poljsko cv'jeće
Biser niže ponoć nijema,
Kroz grudi mi želja l'jeće:
"Što te nema, što te nema?"
Kad mi sanak pokoj dade
I duša se miru sprema,
Kroz srce se glasak krade:
"Što te nema, što te nema?"
Vedri istok kad zarudi
U trepetu od alema,
I tad duša pjesmu budi:
"Što te nema, što te nema?"
I u času bujne sreće
I kad tuga uzdah sprema,
Moja ljubav pjesmu kreće:
"Što te nema, što te nema"...
1897.
ALEKSA ŠANTIĆ
PROLEĆNA PESMA
Osecam veceras dok posmatram laste
i pupoljke rane
kao srce moje polagano raste
k’o vidik u lepe, nasmejane dane;
kako s mladim biljem postaje sve vece
i lako k’o krilo,
i kako mu celo jedno nebo srece
i pakao bola ne bi dosta bilo;
kako cezne za svim sto bi zivot mog’o
lepog da mu dade,
i da mu nicega ne bi bilo mnogo;
tako su velike ceznje mu i nade.
Osecam, da dosad sve je bilo sala
moga srca vrela;
da jos nikom nisam ljubav svoju dala
koliko bih mogla i koliko htela.
Da ima u meni cela nezna plima
reci nereceni’,
da bih srce mogla poklanajti svima
i da opet mnogo ostane ga meni.
Desanka Maksimović
Sretan rođendan Irnan!
bglavac
irida
