I kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive,
kad na usne padne list jeseni,
kad se raduješ recimo nečem,
a u stvari misliš o meni.

Ova pjesma ima stotinu zadaća,
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja.
Ona je tvoj stražar u noći.
Ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema,
a znaš da bi morao biti.

I kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš,
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene,
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli.

Ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli.

Postoji mjesto gdje ljubav pocinje
i mjesto gdje ljubav prestaje.

Postoji dodir dvije ruke
koji se opire svim recenicama.

Postoji pogled sto bukti kao veliko
vitlajemsko ognjiste
ili malena acetilenska lampa zelenog sjaja.

Postoje jednostavna i bezbrizna tepanja
cudesna kao velika okuka Misisipija.

Ruke,oci,tepanja
pomocu njih se ljubav bori i gradi,
Postoje cipele koje ljubav nosi
i njen je dolazak tajna...

Postoji upozorenje koje ljubav salje
i cijena njegova zna se tek mnogo kasnije.
Postoje tumacenja ljubavi na svim jezicima
i nije nadjeno nijedno mudrije od ovog:

Postoji mjesto gdje ljubav pocinje i mjesto
gdje ljubav prestaje - a ljubav ne trazi
nista.

Carl Sandberg