Bila jedna kap rose u obliku srca. Nitko nije znao po kakvu se to zakonu slučilo, po kakvu slučaju zbilo – da rosa ne bude kaplja okrugla, već srcolika. Druge su je kapi gledale kao odmetnicu od svojega roda i plemena, tuđinku dakle, i pitale su je tek da bi ju podsjetile na njezino sumnjivo podrijetlo:

“Jesi li ti naša”?

“Jesam”, odgovarala bi srcolika rosa. “Ja sam rosa, naša sam”.

A srca u ljudima, pticama, pčelama, pitala bi ju:

“Jesi li ti naša”?

“Jesam”, odgovarala je. “Ja sam srce, naša sam”.

Čuvši taj odgovor, jedna joj raspjevana ševa dobaci:

“Ako si srce, rosna rosice, jesi li čisto srce”?

“Ne znam”, odgovorila je. “Jer ne znam što je to čisto srce”.

Pa je zaredala pitati uokolo. Neki su rekli – srce je čisto kad je bijelo kao snijeg; neki drugi - čisto je srce sjajno poput dijamanta.

Prolazili su trenutci, to jest, godine – tako je to u životu rose – i nad rosom je zablistalo lice Divnoga Stranca. Rosa je odmah znala da je to On.

“Čekala sam Te”, rekla je zanosno uzvraćajući blistanjem. “Da mi nešto kažeš... Što je to čisto srce”?

“Čisto srce je ono, koje Me potpuno odražava, draga”, rekao je Divni, nadnio se nad rosu, i pogledom joj ušao duboko u srce. “Gle, gle, pa Ja se sav u tebi ogledam”.

Rosica je zatreperila od sreće.

“Onda nemoj odlaziti. Ostani ovako sa mnom, da bih vazda mogla biti čisto srce”.

“Ja i ne mogu otići”, reče On. “Gdje se jednom odrazim do kraja, Ja tu ostajem”.

Govoreći to, Divni je Stranac već bio na drugoj zvijezdi, no rosa to nije primijetila. I dalje Ga je gledala nadnesena nad sebe, i dalje odražavajući sobom Njegove crte u potpunosti – ničemu drugom tu nije bilo mjesta.

ŽIVOTOPIS ČOVJEKA U KAPI ROSE...

DIVNI STRANAC - knjiga pripovijedaka-bajki 4. (još neobjavljeno)

Draga naša kap, čuvamo te kao kap vode na dlanu...

I lijepo nam se ogledati na zrcalnoj površini jedne kapi, naše kapi...

Želimo ti obilje kapljica veselja...

More ostvarenih želja...

I sve ti sretno bilo...!