ZVIJEZDE U VISINI

Ne ljubi manje koji mnogo cuti,
on mnogo traži, i on mnogo sluti, i svoju ljubav (kao parce kruva za gladne zube) on brižljivo cuva za zvijezde u visini, za srca u daljini.

Cutanje kaže: u tudem svijetu ja sanjam još o cvijetu i sonetu, i o pitaru povrh trošne grede, i o ljepoti naše svijetle bijede, i u zar dana i u plavet noci snim: ja cu doci, ja cu doci.

POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU

Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom. I ono sve što ti bje, cu i što sni gori u njima istim žarom, ljepotom i cistotom.

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive. Mi smo svi prešli iste putove u mraku, mi smo svi jednako lutali u znaku traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti. I pamti da je tako od prastarih vremena. I svi se ponavljamo, i veliki i cisti, kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajednickog vrela. I hrana nam je duše iz naše opce zdjele, i sebicni je pecat jedan nasred cela.

Stojimo covjek protiv covjeka, u znanju
da svi smo bolji, medjusobni, svi skupa tmuša, a naša krv, i poraz svih, u klanju, opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reci u uho oholosti, no vrlo srecno za ocajnicku srecu, da svi smo isti u zloci i radosti, i da nam breme kobi pociva na plecu.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspredan, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi, pa kad cu ipak biti tamo u mojoj biti?

Ja sam ipak ja, svojeglav, i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi; o vasiono! ja živim i umirem u svijema; ja bezimeno ustrajem u braci.