Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član magicus

Upisao:

magicus

OBJAVLJENO:

PROČITANO

208

PUTA

OD 14.01.2018.

DONACIJA za magicus na promociji tri pjesnikinje

DONACIJA za magicus na promociji tri pjesnikinje
Promocija je bila pravo slavlje riječi, pjesnikinje su blistale, riječi zvonile, a vaša urednica se vratila sa 4 darovane knjige za naš nagradni fond...nemam fotkica, to će valjda same pjesnikinje složiti, ovim člankom samo zahvaljujem na donaciji...Hvala autoricama i želimo vam još puno naslova...

SLOMLJENO KRILO - Senka Ivezić

BILJEŠKA O PJESNIKINJI

Moje ime je Senka Ivezić. Rođena sam 20.7.1960. u Zagrebu, gdje sam završila osnovnu školu i srednju školu te Fakultet građevinarstva. Od 1983. godine sam   zaposlena, živim i radim u Zagrebu, udata sam, dvoje djece.
  
  Poeziju pišem od ranih dana moje mladosti i kad sam napisala moje prve pjesme, nisam se zaustavila.
   
  Ova zbirka pjesama, ""Slomljeno krilo"", nastala je 1982. godine i prožima tu važnu godinu mog, tada mladog života, okrećući me meni samoj, u taj jedinstveni izričaj 
refleksivno - ljubavne poezije, čije 0bjavljivanje je tek u ovoj zbirci.  
   
    
E-mail adresa:
senka.ivezic@plinara-zagreb.hr

R E C E N Z I J A

Dragi čitatelji,velika mi je radost predstaviti vam „Slomljeno krilo", jedinstveni poetski prvijenac Senke Ivezić, jedno iznenađenje dubine i refleksivnosti ispisa tada mladenačke duše, koja je već u to vrijeme najavljivala duboko promišljanje života, pitanja prepuna neizrečenih odgovora i misterioznih zaključaka, koja su tek rezultirala ostvarivanjem u kasnijem periodu autoričinog života.

Ove pjesme mogu usporediti sa polaganim otvaranjem vrata beskrajnih dubina duše, koja može otvoriti samo jedno savršeno lirsko srce, prepuno traženja u ovozemaljskom svijetu, a znajući da se odgovori kriju u dubini nebeskih tajni njenog srca. Senka je znala da će, izvan svake zemaljske realnosti, svoju duboku bol pretočiti u srebrni poetski slap i tako drhtavo dotaći svoje poetsko nebo, koje je neraskidivo spojeno sa njenom istančanom dušom, koju razumiju samo njeni anđeli, duhovni vodiči.

Poruke pjesama iz „Slomljenog krila" su prožete dramatikom trenutka proživljenog ljubavno-refleksivnog osjećaja u trenu kad se kidaju veze srca i već okrhnute ljubavi, koja nikad ne umire. Utopljena u „Plave suze", pjesmi sa dubokom mudrošću, tek tada mladog srca, proučava i donosi cjelokupan ples pitanja i odgovora, bolnih trenutaka traženja istine i putokaza prema otvaranju ove duše, koja je u ovozemaljskoj inkarnaciji spoznala da je to samo početak puta na koji je krenula.

Svaka pjesma „Slomljenog krila" priča jednu svoju životnu istinu, kao kapi kiše koje lutaju nebom, svaka u svom oblaku, dok se jednom ne stope sa bezbroj ostalih kapi i zajedno sa njima ne postanu more.

Očekujemo nastavak ovih poetskih bisera, nadajući se da ćemo imati priliku ugledati i čitati liriku života ove autorice, koja je te davne 1982. godine, najavila da ima itekako što za reći.

Jadranka Varga

Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:

http://www.digitalne-knjige.com/ivezic.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

 

GOLA ŽENA - Jadranka Varga


Bilješka o pjesnikinji

  Jadranka Varga je rođena 5.5.1957. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju općeg smjera i  Ekonomski fakultet, stečena stručna sprema VŠS. 
   
  Od 1976. godine je zaposlena, živi i radi u Zagrebu, udata, bez djece.
   
  Poeziju piše od 1969. godine kad je napisala njene prve pjesme i od tad se nije zaustavila. 
   
  Njena druga zbirka pjesama "Predvorje bijele tišine", nastajala je u razdoblju od 2010. do 2012. godine, kao  nastavak prve knjige poezije "Sjena duše" i prožima 2 
  godine njenog života, okrećući je k sebi samoj, u taj jedinstveni izričaj refleksivno-ljubavne poezije, čije objavljivanje je započelo na na web stranici  


 
http://shadowofsoul.blog.hr

 

 

RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE "GOLA ŽENA'' GOSPOĐE JADRANKE VARGA
Nije moguće izraziti to silno zadovoljstvo koje sam osjetio čitajući treću zbirku
poezije gospođe Jadranka Varga pod naslovom ''Gola žena''. To je, također, naslov
i jedne pjesme, koja se nalazi u ovoj zbirci i taj naslov kao da kani iskazati kako je
autorica ogoljena do svoje totalne nagosti poezijom koja se u svojoj biti pojavljuje
kao žensko štivo.
I nama ne preostaje drugo nego da empatijom pokušamo zaviriti u tu dramu
ženskoga srca koje voli:
'kada se skine i šminka sjena,
stajat će samo jedna gola žena''.
Ima mnogo toga šekspirijanskoga u ovoj strofi jer i kod Shakespearea ima: ''vidim
da se mažete, Bog vam je dao jedno lice a vi sebi pravite drugo''. Kao da se
kazuje jedna Istina da iza svih naših privida postoji esencija koja istrajava.
 
Ljudski život kao da je neka vrsta greške i to mora biti jasno kod ljudi, koji su
oblikovani svojim potrebama, koje jako teško mogu zadovoljiti ili ako pak uspiju
zadovoljiti to uspijevaju sa silnim bolom.
Tako se nekako čini da naša svakodnevna egzistencija nema vrijednosti i da
jako teško prelazimo prag na kojem osjećamo prazninu našega života.
Odatle pitanje gospođe Varga:
'što je praznina?'', '
što je bolna duša?'',
'da bi potekle ove suze
s boli što mi tijelo uze''.
I da li konačno možemo pobjeći od biti naše suvremene egzistencije, od naše
mizerije svakodnevnoga života u neku bolju realnost?, ''malo nježnosti a puno
bola'' ili je naša volja za životom pokušati čovjeka gledati u oči neposredno i u
konkretnom životu osjetiti jedinstvo u ljubavi, povjerenju, pouzdanju, ciljevima i
radnjama.
 
Ono što sačinjava unutrašnju nadu i čežnju čovjek nalazi u religioznoj usrdnosti,
kao život u carstvu Boga, u zajednici sa Crkvom i svojim narodom i sa svojim
ljubavima, bez obzira kakve one zapravo stvarno bile.
 
Otuda duševnost i blaženost koje počivaju na religijskoj usrdnosti, koja je
takoreći svjetovna, koja je svakodnevna i koja je praktična.
Odatle tolika svjetovnost poetskih slika koje nam autorica nudi, odatle tolika
običnost doživljaja, koja pored duševnosti ispunjene Bogom ima sadašnjost i
konkretan osobni život kao osobnu slobodu:
'sve ove silne živote,
prolazeći sama, jadna i bijedna,
ali još uvijek čvrsto uvjerena
u krajnji odsjaj sudbinske ljepote''.
Čime je ispunjeno naše srce? Ako promotrimo stvari malo pobliže onda vidimo da u
ovoj poeziji postoje uglavnom tri osjećaja koja determiniraju autoričin osobni život:
bol, ljubav i običnost. To, u stvari, nisu moralne osobine ili vrline, to su stanja
naše duše ili usrdnosti čovjeka ispunjena sviješću o vlastitoj slobodi.
Može se dogoditi da iz ove slobode proističu ova stanja, iz slobode našega izbora
ili iz slobode čovjeka ispunjena samim sobom.
Odatle, zapravo, poezija: to je ta bolja realnost, koja raste iz mizerije našega
svakodnevnoga života, iz praznine naše egzistencije.
Odatle ljubav, koja čini središte autoričinih pitanja, jest slučajna, strast žene
prema muškarcu i obratno pa čak kada je mašta i produbi i proširi, ona nije moralni
odnos braka ili obitelji, ona se pokorava nekoj drugoj volji ili želji i time se odriče
sebičnosti i vlastite posebne volje, ali u osjećajima vjernosti i ljubavi dostiže
konačnu slobodu, koju ne pronalazimo niti u zajednici, niti u porodici, niti u državi.
Ona, u neku ruku, koleba između religijskih predstava i šarolike pojedinačnosti
svjetovnoga života.
Odatle istina da je od svih pojedinačnih umjetnosti upravo poezija najvještije
umjela ovladati ovim gradivom, jer je u slučaju gospođe Varga ona najsposobnija
izraziti tu unutrašnju duševnost, koja se bavi samo sobom, a isto tako i njene
ciljeve i činjenice.
To je gradivo koje čovjek uzima iz svoje vlastite duše, iz čisto ljudskoga
svakodnevnoga svijeta, koja isto toliko polaže interes prema biblijskoj povijesti
kao i prema čisto svjetovnoj tematici kao što je odnos roditelja i djece, odnos
ljubavnika, odnos ljudi u nekoj socijalnoj zajednici gdje je individualna sloboda
područje opterećeno trpljenjem i požrtvovnošću i koja se pojavljuje sasvim
slobodno kao stvaralačka i produktivna osobna djelatnost pa, ako hoćete,
i moralni imperativ.
Odatle tolika refleksivnost poezije gospođe Varga, koja nije jasno prepoznatljiva,
nego tek iz druge ruke kao što njena poezija nije zbirka opisa slučajnih susreta,
nego supstancijalni odnos autorice bolno usmjerene u svojim potragama za
smislom života.
Odatle tolika hrabrost da se progovori o tako intimnim stvarima, tolika prirodna
odvažnost, koja se zasniva na zdravoj valjanosti osobnih odluka, ali i grešaka jer i
po njima jesmo to što jesmo - samo ljudi, a ne Bogovi.
 
  Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 19.12.2012.

 

 SJENA DUŠE - Jadranka Varga

 

Poezija Jadranke Varge riječima stvara impresionističke slike,
sklada ljubavne balade i simfonije snova.
 
Ne postoje riječi kojima se može ocijeniti i procijeniti njeno
pjesništvo, njene pjesme treba čitati jer one nam same govore.
Poezija je u svom praobliku, u svom izvornom stadiju odraz uzvišene
duhovnosti i neodvojiva je od pjesnikove duše.
 
  Zdenko Jelčić
 
Poezija Jadranke Varga je nepredvidljiva u naletima snažnih
emocionalnih vrtloga, nepredvidljiva u vrtlozima osjećajnih virova
što izranjaju iz dubina njenog duševnog podmorja, ali je predvidljiva
u vječnom vraćanju u ljubav, tu bezvremenu rijeku kojom neumorna,
nesalomljiva i nezaustavljiva plovi njena životna galija.
 
  Dijana Jelčić

PREDVORJE BIJELE TIŠINE - Jadranka Varga

 

Dragi čitatelji,
 
velika mi je čast i vrlo me veseli što sam dobio priliku napisati osvrt na
knjigu Jadranke Varga „Predvorje bijele tišine"" i od srca joj zahvaljujem
na povjerenju.
 
Ova knjiga, satkana od djela pisanih u poeziji i prozi, ostavlja duboki utisak
i govori nam da ruka, koja je pisala redove u njoj otisnute, pripada osobi
koja dubokoumno promišlja život, donoseći zaključke i odgovore na svoja,
često vrlo zagonetna pitanja, nakon vrlo temeljitog i dubokog promišljanja,
koja bih se čak usudio usporediti sa meditacijama, što se može uočiti
već pri prvom pogledu na njene stihove:
 
Tamo gdje Zemlja sa Nebom se spaja,
a na straži vječnosti stoji moje srce
otvaraju se nova vrata beskraja
i svjetlost obasjava moje tužno lice.
 
Vrata beskraja i vječnosti može otvoriti jedino tužno lice, srca ispunjenog
bolom, tim savršenim, neumoljivo strogim učiteljem, koji nas, u trenutku kad
postane nesnosno jak, natjera da se pokrenemo i potražimo odgovore na
postavljena pitanja, koja se uporno ponavljaju sve dok na njih ne
odgovorimo.
 
Na isti način na koji promatra ovozemaljski svijet, ne propuštajući ni
najmanju priliku iz njega naučiti lekcije životne mudrosti koje joj pruža,
autorica, na isti način, ni jednog trena ne zanemaruje ni onaj drugi,
onostrani život, neraskidivo spojen i utkan u ovu našu zemaljsku realnost,
bez kojeg ni mi, kao ni zemaljska realnost, ne bismo mogli postojati.
 
U delti života, koja se tako fino razdijelila ovog jutra, astralni svijet moje
duše nije uzburkan niti uznemiren...
 
Poruke njenih pjesama su vrlo upečatljive i duboke, prodiru duboko u našu
suštinu, dodirujući ono najljudskije u nama, često puta, na žalost, duboko
potisnuto i skriveno, što djeluje vrlo moćno na dušu čitatelja, uspavanu
monotonijom svakodnevnice, utopljene u sivilo ovog našeg licemjernog, u
laži ogrezlog pokvarenog svijeta, donoseći novu nadu, istovremeno
učvršćujući, kod mnogih već poprilično uzdrmanu vjeru da ljubav nikad ne
umire, što vrlo nedvosmisleno i jasno, bez uvijanja iskazuje, postavljajući
sebi vrlo težak, ali i iznimno plemenit zadatak:
 
Moj život je kao orao u letu
što se vine pod nebo i kružiti stane
donoseći mir ovom čudnom svijetu
da zemaljska suza iz oceana ne kane.
Prozirna stvarnost ne vidi kraja
onome što je tako vidljivo i jasno
kad se dotaknu usne pakla i Raja
za neke radost, a za druge kasno.
 
Mora se priznati, s dubokim poštovanjem, toliko je mudrosti izrečeno u
ovim i još nekim njenim minijaturama, da bi se, proučavajući ih i o njima
razmišljajući, mogla napisati cijela knjiga.
 
Svaka stranica i svako slovo ove knjige, željom njene autorice, odiše
čarobnim ritmom magičnog plesa pitanja i odgovora, koji iz trenutka u
trenutak zamjenjuju mjesta, provocirajući jedni druge, navodeći na duboko
razmišljanje, poistovjećuje nas sa samom sobom, što u konačnici svi mi to
i jesmo - jedno, jedinstveno jedno, razdvojeni okovima tijela, kao kapi kiše
koje lutaju nebom, svaka u oblaku svom, dok se jednom ne stope sa
bezbrojem ostalih kapi i zajedno sa njima ne postanu more.
 
  Damir Maras, književnik
 

 http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php

Hvala drage naše poetese!

Želimo vam još puno poetski trenutaka i puno novih knjiga!

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

SRPANJ...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član mkrmarmkrmar

    Dobro jutro svima !

    05.07.2020. 09:44h
  • Član magicusmagicus

    Dobar vam dan dragi magicusi. Lp

    01.07.2020. 18:47h
  • Član tantriktantrik

    Hvala Irida!

    23.06.2020. 07:04h
  • Član iridairida

    Tantrik, dobrodošao na magicus! Nadamo se da ćeš pisati o svome radu...

    18.06.2020. 14:36h
  • Član bglavacbglavac

    Pozdrav!

    17.06.2020. 14:00h
  • Član tantriktantrik

    Dobro jutro, dragi magicusi!

    17.06.2020. 07:35h
  • Član bglavacbglavac

    Dobar dan gospodine. Lp

    16.06.2020. 20:19h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

ShadowOfSoul donira još dvije knjige magicusu