Ako ste loše raspoloženi pa netko dođe k vama, a vi ste i dalje tužni, rastužit ćete i njega. A on nije ništa učinio. On nije nikako zaslužio da ga rastužite, zašto to onda radite?

Vi se smješkate i razgovarate, to vam nekako uspijeva, ali znate dobro da je sve to samo maska. Kad vaš prijatelj ode, vi postajete opet tužni. To je bila samo društvena formalnost. Ako je koristite svjesno nema problema.

Ako ste ranjeni nema potrebe ići i pokazivati ranu svakome, ona se ne tiče drugoga. Zašto nekoga rastužiti jer ste vi ranjeni? Zašto biti ekshibicionist? Pustite ranu, brinite se sami o njoj, pokušajte je izliječiti. Pokažite je liječniku ali nema smisla pokazivati je svakom prolazniku na cesti. Samo je budite svjesni.

Čovjek mora koristit mnoge maske. One služe kao sredstvo zavaravanja. Netko dođe i pita vas kako ste, a vi mu počnete pričati o svojim problemima. Čovjek nije pitao za vaše probleme. On vas je samo pozdravio. A sad vas mora slušati cijeli sat. To je previše. Sljedeći puta taj vas čovjek neće ni pozdraviti nego će pobjeći.

U životu su potrebne mnoge formalnosti jer niste sami. Ako ne živite prema formalnom uzorku društva, stvorit ćete sebi još veće probleme.