Rijeka i dalje teče i stiže do prekrasnog stabla. Rijeka mu se divi. Ali teče dalje. Ne veže se za stablo, inače bi se zaustavila. Rijeka tada stiže do prelijepe planine, ali teče i dalje, neobično zahvalna, zahvalna planini za radost što je mogla protjecati kroz nju, zahvalna za sve njezine pjesme i svoje plesove. Naravno, rijeka je zahvalna, ali nije vezana. Ona i dalje nastavlja teći, njezino se kretanje ne zaustavlja.

Postoji jedan problem s ljudskom sviješću – naiđete na prekrasno stablo i tamo želite sagraditi svoj dom. Sada više ne želite nikud otići. Stignete do nekog lijepog muškarca ili žene i vežete se. To ne znači da ni u čemu ne smijete uživati. Zapravo, ako se vežete, nećete moći uživati. Jedino ako ostanete nevezani, moći ćete uživati.