Mi smo stvoreni da budemo sami. Ta samoća je naša sloboda.

Ona se ne protivi ljubavi. Zapravo samo onaj koji je sami zna kako biti sam, moći će voljeti. To je paradoks ljubavi – da samo onaj koji je sam može voljeti, a samo onaj koji voli, postaje sam. Zato ako niste sposobni biti sami, nećete biti sposobni voljeti. Tada će sva vaša nazovi – ljubav biti tek bijeg od vas samih. To neće biti prava ljubav, to neće biti pravi odnos.

Tko će se povezati s kim? Vi se niste povezali ni sami sa sobom. Kako se onda možete povezati s nekim drugim? Vi ne postojite, tko će stupiti u odnos s drugima? U svijetu postoji pogrešna vrsta ljubavi. Vi pokušavate pobjeći od sebe, u drugome. To je uzajamna prijevara.

Najprije se treba upoznati sa svojim celibatom, s onim temeljnim celibatom. Treba znati da je naša samoća zapravo naša individualnost. Da je to obveza te samoće. Čak i naša ljubav mora djelovati s tih pozicija. Tada ćemo moći voljeti.