Slavljeničke misli

Kralj nehajno sjedi na stolu, držeći noge na prijestolju. A ja sjedim na rukohvatu prijestolja  u živahnom razlaganju. Ako me ritne nogom zbog  mojih riječi, neću daleko odletjeti, samo na pod. Tako ja pričam:

Malo razmišljam o svemu, i pitam se što je jednom pitalo uredništvo : Što bi učinili da Magicusu treba pomoć (ja bih još dodala) – podrška, unošenje više živosti i više komunikacije.

Činjenica je da je ljeto na pomolu. Ljudi više borave vani nakon zimskog boravka u kući. Svatko ima obaveza pa i ne može stalno visjeti na portalu. Ipak sigurna sam da mnogi prate portal. I pitam se što ih spriječava da barem u chatu ne vele „bok“. Možda im nitko neće trenutno odgovoriti, jer normalno možda tog trenutka nikog ni nema.

Zašto smo se uvukli u sebe?

Dali je to na nas djeluje vrijeme promjena,loša opča situacija, zasičenost ili nešto treće. Često se spominju članovi koji su otišli,ili su jednostavno ušutjeli pa iz „čoška“ promatraju. Nekad je i to potrebno. Da sad ne ispadnem cvilidreta i nostalgičarka, razumijem svaki razlog,ali si mislim, ako bilo tko voli ovo mjesto možda bi trebao porazmisliti da se javi barem onako u par riječi ljudima koji misle na njih i stalno za njih ispituju.

 Članci se nizaju,ima nas dosta, no svatko ima svoj stav, javi se komentarom ako to želi ako ne želi nikome ništa,idemo dalje.Zar je to tako teško s obzirom da se svojevremeno vodio dijalog, šalilo,pa i prepiralo,ali sve je to dio čari našeg boravka tu.

Jasno mi je da je sve prolazno kao i život. Nije mi namjera nikog prizivti ni kritizirati što ga nema, jer svatko zna svoje. Možda je nepotrebno da ovo pričam, ali pričam iz srca i sječanja na provedeno vrijeme ovdje.

Kralj sluša ili se pričinja tako, upitam: što velite na sve to?

Drsko odgovori:

Daj ne budali ludo, prihvati se nekog korisnog posla.Otiđi nekud, u šumu,na jezero, na Jarunu je aero miting, bilo kud, samo me ne zamaraj.

Idem ali idete i vi samnom.

Pokazao mi je prstom vrata, jasno mi je da trenutno više ne smijem zucnuti, a o prijedlogu da nekud izađem ću razmisliti.