Ne znam zašto bih trebao pateticno voljeti ili lagati da volim zemlju u kojoj sam roden. Zar je cinjenica da su se moji roditelji u tom trenutku nalazili ovdje toliko treba odredivati moja životna uvjerenja...????

Naravno, moji su roditelji Hrvati i katolici, od malih nogu su me ucili da je kršcanstvo univerzalno i svjetsko, te da su za Boga i prave katolike svi ljudi jednaki, bez obzira na nacionalnu, rasnu ili neku drugu pripadnost.....

Ne vidim zašto bih trebao voljeti zemlju koja za mene nije ništa ucinila, te koja je medu najzaostalijim, najkorumpiranijim i najsiromašnijima u Europi. Cak i kada bih se na silu želio necime pozitivnim ponositi, teško je naci nekog velikog znanstvenika, umjetnika ili kakvu veliku osobu koja je zadužila covjecanstvo - a da se to može vezati uz Hrvatsku. Ima nekoliko takvih ljudi koji su rodeni ovdje, ali svi su mladi otišli u druge zemlje koje su puno zaslužnije za njihove uspjehe nego zemljica koja ih se olako odrekla....

Nisam toliko slabouman da bih se mogao identificirati s nekakvim polupismenim sportašima ili šoferima i konobarima koji se vole titulirati kao generali ili heroji.....

Jednostavno ne vidim cemu ta debilna populistička kokodakanja o domoljublju, kad se i najglasniji domoljub u odnosu na državu koju navodno toliko voli ponaša isto kao i ja: nastoji platiti što manje poreza, po mogucnosti nimalo, a sve što pripada državi doživljava kao nicije...