Madagaskarske

 

Bol je kao riža u ostavi: svakog dana se pomalo smanjuje, dok sasvim ne iščezne.

Život je kao miris jela: nikad ne znaš kada će iščeznuti.

Jezikom se može sav svijet izorati, ali rukama se teško boriti i s grumenom zemlje.

Kad je sama, laž je debela, ali čim ima svjedoka, brzo smrša.

Tko se hoće obogatiti, mora loviti ribu odjednom u tri rijeke.

Kuću ne grije toplina ognjišta, već sloga među supružnicima.

Ljubav je kao klica riže: ako je presađuješ, bolje uspijeva.

Mudre riječi su kao šećerna trska: siječemo ih, ali njihova slast je neiscrpna.

Neka vaša ljubav bude kao proljetna kiša koja sitno pada, ali preplavi obale.

Nije dobro zaboraviti odjednom, bolje je zaboravljati pomalo.

Neimaština i bijeda ne čine ljude boljima, nego ih, naprotiv, kvare.

Novci su kao gosti: dođu i prođu.

Poštenom čovjeku veći bol nanosi šamar nego rana.

Poštenje može biti pobijeđeno, ali ono ne može biti uništeno.

Pravedna riječ je kao šećerna trska; bila duga, bila kratka, podjednako nam je slatka.

Riječi su kao jaja: tek što se otvore, već imaju krila.

Svaka zemlja ima nešto svoje: u jednoj je to ljudska riječ, a u drugoj lavež pasa.

Snaga koja nema cilja, majka je ljenosti.

Snažne pobjeđuje stid, a slabe strah.

Sudbina je kao kameleon: trpi da se dijete njime zabavlja, dok on na grani ne promijeni tu svoju boju.

Udvoje je uvijek lakše živjeti: ako jedan padne, drugi će ga podići.

Um je poput seljačkih vila: kad su previše ravne - nose premalo, a kad su previše savijene - nose i ono što ne treba.

Što ljudi više imaju, to više žele.

 

 

Mađarske

 

Blago onome tko ima prijatelje, teško onome kome su potrebni.

Tko se dovoljno vode napio, izvoru leđa okreće.

Lako je održavati mir kad je pas na lancu.

Ljubav i mržnja nisu pravedni suci.

Čak i bijeli ljiljan baca crnu sjenku.