ŽIVOT JE OVO: HARMONIJA U SUPROTNOSTI. ZATO I NE POSTOJE RIJEČI KOJE BI GA VJERNO OPISALE.

GOVOR NAM NE OMOGUĆAVA DA KONKRETNO OPISUJEMO TRENUTKE I DOGAĐANJA. U STANJU SMO PRAVILNO ODMJERITI ČULA: ZVUKOVE, MIRISE... PA I EMOCIJE KOJE ČINE RAZNOLIKIM NAŠ SVAKIDAŠNJI ŽIVOT.

ISTOVREMENO NISMO U STANJU GOVOROM OBJASNITI ONO ŠTO ČINI SAMU SRŽ NAŠEG SVAKODNEVNOG ŽIVOTA: LJUBAV.

POJAM KOJI JE TAKO DODIRLJIV, TAKO UNIVERZALAN, NEMA NI JEDNU DEFINICIJU, RIJEČ ILI OBJAŠNJENJE KOJE GA DEFINIRA. NI POEZIJA, NI ONA U POTPUNOSTI NE USPIJEVA ODASLATI VIBRACIJU I ZNAČENJE LJUBAVI. ZAŠTO ONA PRIPADA SVIMA, A NITKO JE NE OBJAŠNJAVA NA PRIMJEREN NAČIN?

NAJUNIVERZALNIJI KONCEPT, LJUBAV, ZAVRŠAVA NA NAČIN KOJI JE TOLIKO SUBJEKTIVAN DA SE NE MOŽE IZRAZITI.

LJUBAV JE SAMA SRŽ I KAO I SVAKA SRŽ, U NAJDUBLJOJ JE DUBINI SAKRIVENA. SAKRIVENA ZATO DA BI SAČUVALA VRIJEDNOST KOJA  DAJE DO ZNANJA DA POSTOJI, ALI NITKO TO NIKADA NEĆE MOĆI IZRAZITI GOVOROM.