Amanita caesarea ili blagva je poznata jestiva gljiva prirodno prisutna u južnoj Europi. Ime dolazi zbog toga što je bilja omiljena gljiva Rimskim carevima.

Klobuk blagve je narančastocrvene boje veličine 6 do 20 cm. Ispod klobuka su listići žute boje, gusti. Stručak je veličine 5 do 14 cm, također žute boje, pri dnu blago zadebljanje. Ispod klobuka se nalazi vjenčić naglašeno narebran. Dok je mlada obavijena je u debeo bijeli ovoj koji kasnije ostaje pri dnu gljive. Nema ostataka ovoja na klobuku kao kod vrste Amanita muscaria

Blagva raste u toplijim predjelima, na svijetlu po šumskim čistinama. Raste u ljeto i jesen.

Blagva se smatra jednom od najkvalitetnijih gljiva ako ne i najkvalitetnijom.

Zamjena sa nekim otrovnim gljivama nije moguća ako se obrati pažnja na ovoj, vjenčić i boju.

Wikipedia

 

 

Za moj ukus to je najbolja gljiva, međutim zbog sličnosti sa muharom koja ipak postoji za neznalce, izbjegavam ju brati iako sam pronašla staništa gdje rastu. Uvijek me spopadne onaj 1 % sumnje.  Odlučila sam ih ubrati kad ih sljedeći put pronađem. Pomutnju radi naranđasto crvena boja blagve.Jela sam ih kad ih je brao moj tata, izuzetne su.