Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
906
OD 14.01.2018.PUTA
Školarci
Školska zgrada je stara nekih 80-ak godina, te je za vrijeme 2. Svjetskog rata služila kao stacionar, a mala dvorana kraj škole kao mrtvačnica. U sklopu škole se nalazi i đački dom, koji je kasnije izgrađen. U školi se često događaju neobične situacije, o kojima djelatnici ne vole previše govoriti. Jednom prilikom, usred dana, čistačice su naišle na neobičan prizor - sve slavine u školi su bile okrenute prema gore. Kao da je netko došao kliještima i sve ih savinuo. Prizor je bio čudan, prvenstveno jer se uočio tijekom dana, kad bi se već primijetilo nekoga da to radi, pogotovo što je škola mala te je učenika malo. Naravno, učenici su optuženi da su to napravili, iako im to nisu mogli dokazati, te nitko od njih nije preuzeo odgovornost. U drugom slučaju, radijatorske cijevi su se počele tresti same od sebe, iako grijanje nije bilo upaljeno. To se dogodilo u subotu ujutro, kad je inače škola otvorena, u slučaju da neki razred ima neku nadoknadu sati. Svjedoci su bile čistačice. Kažu da su se cijevi tresle na svim katovima, da se zbog toga stvorila velika buka. Nakon nekog vremena je stalo. U susjednom đačkom domu su neobični događaji još zanimljiviji. Jedna profesorica je u tom domu živjela godinu dana, jer je inače došla raditi iz drugog dijela Hrvatske, pa joj je škola ustupila korištenje sobe u domu na godinu dana. Rekla je kako je često u sobi, po noći, osjećala nečiju prisutnost, no imala je osjećaj da se radi o duhovima kojima je dosadno, koji sami po sebi nisu opasni, a time su samo htjeli biti u centru pažnje. Često je u sobi, kad bi izgasila svjetla, vidjela neke sjene po zidu, a često bi osjetila i neke mirise, čiji izvor nije mogla odrediti. Također, zanimljiva su bila događanja i pod tušem. Naime, dom je vikendom često prazan ili ostane vrlo malo učenika, jer učenici odlaze doma za vikend, no u jednom je slučaju, dok se tuširala, čula korake. Tuš je inače zajednički, podijeljen je u kabine, tako da više ljudi može biti tamo, no bilo joj je neobično pa je pitala tko je, no nitko nije odgovorio. Koraci su se nastavili. Opet je pitala tko je, no opet nije bilo odgovora. Nakon što se istuširala, izašla je iz kabine, te je gledala okolo. Nikoga nije bilo, no odjednom je kraj nje prošla silueta koja izgleda kao čovjek. Silueta je ubrzo nestala. Jedna učenica je također imala zanimljivo iskustvo pod tušem, također tijekom vikenda, kad je u domu malo učenika. I ona je čula korake, pitala tko je, te i u njenom slučaju nitko nije odgovarao. Nakon što je izašla iz tuša, primijetila je u ostalim kabinama da su sve polivače bile na podu, a to je bilo čudno jer je prije nego se počela tuširati vidjela da su sve u ležištima. Profesorica je neko vrijeme spavala u kući koja se nalazi uz školu, a u kojoj je prije živio jedan ravnatelj i koja je u vlasništvu škole. U toj je kući, koja se inače nalazi iznad dvorane u kojoj je prije bila mrtvačnica, često osjećala prisutnost nekoga, pogotovo po noći kad bi legla. U jednom slučaju je, kad je bila na granici sna i jave, osjetila kako joj netko prolazi rukom po kosi. Odmah se trgnula i okrenula da vidi tko je to, no nikoga nije vidjela. U drugom je slučaju, kad je pokušavala zaspati, čula jednu grilju na prozoru kako se miče u pravilnom ritmu i pritom škripi. Čudno je bilo to da vani nije bilo vjetra koji bi grilju micao, kao i to da se micala u savršenom pravilnom ritmu. Profesoricu je to iznerviralo, te je nagonski zavikala: Prestani više! Odjednom, grilja se više nije micala. Zaključila je da je micanje grilje povezano sa nekim duhom ili sličnom pojavom. Djelatnici škole vjeruju da je mogući uzrok ovih pojava u duhovima vojnika koji su umrli u sklopu škole, koja je za vrijeme rata služila kao stacionar. Možda su te duše izgubljene, ili možda čak misle da su još žive na fizičkoj ravnini, pa se javljaju na ovaj način, da na njih obratimo pozornost.
bglavac
edin.kecanovic
