21. SEBEDARJE I SEBIDARJE

 

“Stvorio sam te da bih mogao Sebe nekomu, to jest, tebi, darovati”, rekao je Divni Stranac put zvijezde večernjice. “Cijelu ću te noć učiti kako se prima takav dar”.

I zvijezda je učila, učila, cijelu je noć učila. A On, darivao se, darivao, cijelu se noć darivao, i vazda ostajao isti i cio. Darovana je treperila od sreće, bivala sve istija, sve cijelija, sve dijamantnija. Pred jutro se prekovrnula preko sebe, i prometnula se u zvijezdu jutarnjicu.

“Stvorio sam te da bih mogao Sebi darovati takvo bogatstvo”, rekao je jutarnjici Divni Stranac, podigavši ruku, otvorivši dlan.

Nestanak divot-zvijezde zbio se nježno, i bez traga. Nije ni stigla zaboraviti tko se komu darivao, i tko se komu darovao, tko ostajao isti, tko bivao istiji.

 

Razlog stvaranja svijeta je Sebedarje.

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 7. (neobjavljeno)