38. BIO JEDNOM JEDAN PJESNIK

Bio jednom jedan pjesnik, koji se oženio pjesmom, koju još nije napisao. To je bila pjesma, poslije koje više nema pjevanja, jer će ta pjesma biti najljepša i nenadmašiva.

On je pjevao, bivajući čas žena, čas muškarac, čas slavuj, čas orao klikun. Uživao je u pjevanju, jer je osjećao da se stih po stih približava najljepšoj pjesmi.

Ali kad mu se jednom učinilo da je zrak zatreperio od njezine neopisive blizine, pjesnik je zastao. Preneražen svojim odustajanjem.

Položio je leut na stazu.

Neće se saznati zašto je to učinio. Zbog straha pred njezinim razočaranjem? Zbog poklonstva i žrtve njezinu savršenstvu? Zbog spoznaje da bi Zemlja mogla učiniti što i on - zaboraviti svoj hod? Ili je prepustio odluku njoj, najljepšoj pjesmi, pa još uvijek čeka da se ona prigne i podigne leut, ili da ga odgurne nogom u stranu, ili da se naprosto okrene i bez pozdrava ode.

Bio jednom jedan najveći pjesnik, oženjen pjesmom, koju nije napisao.

Muza nedostvarenosti zna svoj posao - ili ne zna ni ona?

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 1.