Kalendar događanja

Član nlandeka

Upisao:

nlandeka

OBJAVLJENO:

PROČITANO

182

PUTA

OD 14.01.2018.

PRVA LJUBAV

PRVA LJUBAV
Ljubav! Nit koja povezuje dva bića, dvije duše...... Kako rijetko se dogodi da traje vječno. I kad ju susretnete, ponekad ni sami sebi ne vjerujete da se čak i u zraku osjeti veza koja spaja dvoje zaljubljenih........

PRVA LJUBAV!

Marica je bila tiha, nježna, sramežljiva, crnokosa djevojčica. Osnovnoškolka. Oduševljavala ju je radio muzika koju je uz knjigu slušala svaki dan od jutra do mraka.  Nikad ju previše nisu zanimali dečki i niti jedan od njezinih vršnjaka nije mogao promijeniti njezin stav da se u društvu ne ističe previše i da vječito šuti.

Protekla je tako cijela školska godina u kojoj je Marica uspješno završila sedmi razred. Toga ljeta otac ju je nagradio putem u Bosnu gdje je sa obitelji provela predivnih tjedan dana.

Kao i obično, ništu ju nije posebno impresioniralo, međutim, na njenom uvijek ozbiljnom licu iznenada se počeo pojavljivati skriveni osmijeh, a u očima počele svjetlucati čudesne iskrice. Na svako postavljeno pitanje zbunjeno bi podigla glavu, pa brzo spustila pogled, dok bi joj lice prekrilo crvenilo.

Svi smo se pitali što se s njom događa. Ubrzo smo upoznali simpatičnog smeđokosog dječaka, tek malo starijeg od nje, koji se znao vrlo brzo uklopiti u razgovor i koji je osvojio njeno nježno djevojačko srce. Dane su provodili u razgovoru, slušajući njezinu omiljenu muziku, a najčešće su dugo šetali, bez prestanka gledali i pogledima izmjenjivali sve one riječi koje vjerovatno odrasli i zaljubljeni parovi glasno izgovaraju u najstrasnijim trenucima, a koje nitko od nas nije mogao naslutiti u tom trenutku.

Praznicu su prošli u trenu i svatko od nas je pošao na svoju stranu. Nitko u trenutku rastanka nije primijetio dva biserna zrna u kutku Maričinih očiju, niti stisnute šake malog dječačića u trenutku kada su se pozdravljali.

Život je išao dalje....

Nekoliko godina poslije dogodilo se nešto čudesno. Vraćajući se iz srednje škole, putem prema kući, već izdaleka je primijetila poznati korak, prepoznala siluetu i osmijeh dječaka kojeg je upoznala i zavoljela prije nekoliko godina. Samo su se pogledali i sve je bilo jasno. Trnci su joj prostrujili tijelom, od vrata pa naniže osjetila je plamen koji se spuštao niz leđa, obavio se oko struka i nastavio plaziti niz oba dva stopala. Bez riječi je stala, pružila mu ruku, i njih dvoje produžili su ulicom a da nisu ni primijetili ostatak svijeta. Ništa nije trebalo reći. Osjećaji su govorili umjesto njih, a njihove ruke bile su provodnici njihovih osjećaja.

Od tog dana njih dvoje postalo je nerazdvojno. Božo joj je objasnio da su ga roditelji poslali na školovanje u Zagreb, a ona je njemu objasnila da je upisala srednju školu i da mora marljivo učiti kako bi se ubrzo zaposlila i osigurala primanja jer potječe iz siromašne obitelji pa se mora što prije početi brinuti za sebe.

Godine su prolazile. Njihv dvoje su svakodnevno zajedno učili i slušalu muziku na radio stanici Velika Gorica. Svi susjedi su već znali koja je "njihova ulica" kojom su se svakodnevno šetali vraćajući se iz škole, njih dvoje skupa, držeći se za ruke, i satima stojeći na kraju ulice nježno se gledali. Nikada im nije trebalo puno riječi! I nikada među njima nije bilo suza, prepirke, glasnih razgovora. Samo nježnost, toplina - čista iskrena i nesebična ljubav! Prava ljubav, to nam je svima bilo jasno.  Svi smo bili raznježeni tako jednom osjećajnom scenom, gledajući njih dvoje kako se nježno maze, poput dvije ptičice.

Svi smo s oduševljenjem dočekali vijest da će uskoro vjenčanje  a s još većom radošću prihvatili poziv na svadbenu svečanost. Kakva je to radost bila na njihovim licima! U svakom trenutku moglo se primijetiti da usprkos godinama koje su bile iza njih i mnogobrojnim trenucima u kojima se njih dvoje davali jedno drugom bezgraničnu potporu da bi što prije završili školu, njihova ljubav je bila još jača i još toplija. Isti takav pogled pun nježnosti i ljubavi mogao se vidjeti kada je na svijet došlo njihovo prvo dijete, djevojčica. Tamna, nježna i osjećajna kao i njezina majka. Samo se u pogledu punom topline mogla naslutiti sličnost sa ocem. Njihova ljubav sada je bila još jača, još vatrenija i nitko ju nije mogao ugasiti. Razgovor između njih dvoje tekao je kao pjev dviju grlica: "Božo ljubavi, gdje si?", "Ženice moja, trebaš li što?"

Idila nije prestala niti u trenucima kada bi Božo zaglavio u društvu i odao se napasti alkohola. Samo je pozvao svoju dragu i ona je u trenu bila kraj njega i odvezla ga njihovom domu.

Čak su i tada izostale grube riječi. Popila bi s njim čašicu soka u kafiću, dovezla ga kući i uz poljubac ga smjestila u krevet. Sutra je novi dan, a svakim danom i njihova ljubav je bila sve jača, a nakon rođenja njihovog sinčića činilo se da će im srca puknuti od siline osjećaja koji su  njima zavladali. Imali su sve! Polako su stvarali budućnost, gradili kuću i planirali brižljivo svaku sitnicu koju su u nju unosili. Bližio se dan kada će se preseliti i okrunjeni svojom dječicom, prebogati ljubavlju koja vlada među njima u svojoj novoj kući započeti novi život.

Kad joj je nakon jednog rutinskog pregleda liječnik rekao da su pred njom izuzetno teški trenuci jer boluje od teške i neizlječive bolesti njih dvoje su bili sigurni da uz svoju obitelj i ljubav koja je među njima nema tako neizlječive bolesti da ju ne bi mogli zajedno pobijediti. Zajednički su prebrodili teške trenutke nakon operacije kojom prilikom su joj odstranjeni zahvaćeni organi. Držeći se za ruke, sa suzama u očima, slušali su liječnika koji ih je izvijestio o citološkom nalazu. Zloćudni tumor! Nakon prve i druge kemoterapije snaga je lagano istjecala iz njezinog tijela.

Više nije imala snage stati na noge i sama se kretati. Ležala bi u mraku, razmišljajući o zelenim livadama, malim brežuljcima po kojima su njih dvoje šetali sretni, nasmijani. Ležeći tako gotovo je osjećala miris trave i borova koji su rasli uz potočić. Na ništa se nije obazirala. Uzalud su je kod kuće posjećivali suradnici, prijatelji, rodbina. Ni na čiji glas nije reagirala, samo je čekala vrijeme kada njezina ljubav dolazi s posla.

Ušao bi na vrata, tiho, da ju ne probudi ako spava i lagano usnama dotaknuo njezino čelo. A ona bi u trenu otvorila oči i prvi puta toga dana podigla ruku, primila njegovu u svoju, uz osmijeh! Sada je sve bilo dobro!

Kad je ponovno otišla u bolnicu, nakon treće kemoterapije, i kad joj je već sasvim sigurno bilo jasno da je sve zdravo i snažno iscurilo iz njenog tijela, držala je svoju ljubav za ruku i nije ni progovorila.   Snaga je polako prelazila iz njegovog tijela u njezino, krala je njegovu hrabrost za novu brobu za teškom bolešću. Danim je ležala u nesvijesti, bez snage, i čekala da samo čuje njegov glas! Satima smo gledali u nju kako nepomično leži i ne otvara oči, sve dok ne osjeti njegov korak na bolničkom hodniku. On tiho ulazi kroz vrata, ona otvara oči: "Božo, ljubavi"!. On je primi za ruku i ona počne lakše disati, osmijeh ne silazi s njezinog lica. On je ljubi, po čelu, obrazima, masira joj bolna zapešća na kojima se naziru kosti s kojih je već i meso pobjeglo, masira joj gležnjeve, a ona samo šapuće "Božo moj, tu si, ljubavi moja!" i nastavila spavati dubokim snom.U dugim noćima, donijeli su liječnici krevet pokraj njezinog, legao bi do nje i držao je za ruku. Nije se budila, niti je jaukala, samo bi kroz san na sekundu otvorila oči "Božo, ljubavi, tu si"! i nastavila spavati dubokim snom.

 Jedne nedjelje, nakon četiri beskrajno teška mjeseca, i cjelonoćnog bdijenja uz nju, vidjelo se da je došao kraj. Nije zajaukala!

Svi oko nje smo plakali, skrivajući jecaje duboko u sebi kako ona ne bi znala da smo svi svjesni da ju gubimo, samo njih dvoje i dalje su se držali za ruke, nježno izmjenjujući svoje osjećajne dodire. U jednom trenutku je nakon desetak sati duboke nesvjestice otvorila oči i tiho prošaptala "Božo ljubavi!" I otišla! On je, slomljen od bola i tuge kleknuo pokraj nje, ljubeći joj beživotno tijelo i šapčući riječi koje su tolike godine izmjenjivali uz tople i nježne poglede prepune najljepšeg osjećaja na svijetu. Iskrene ljubavi, koja u njihovoj kući i danas još uvijek lebdi u zraku!

Toplina se može osjetiti i danas, kada se prođe "njihovom ulicom" jer je njihova veza toliko jaka da ju obična smrt ne može raskinuti. A njemu se često čini da u noći čuje glas najdivnije žene na svijetu, za njega jedine "Božo, ljubavi moja". I sve je nakon toga lakše, pa čak i trpjeti toliku silnu bol. Jer doživio je nešto što mnogi ljudi nikad ne spoznaju.

Bezgraničnu, požrtvovnu, nesebičnu i besmrtnu ljubav!

 

 

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 04.09.2008. 17:48h

    Član miskoMerlin2 Lijepo, nježnim i mirnim tokom, poput potoka koji vijuga dolinom, teče ljubavna priča, bez mirisa seksa, pružajući samo duhovnu stranu.. Ali moram te zapitati, što bi bilo sa tim brakom, da je Marica poživjela? Moram se zapitati kad bi joj dosadilo voditi ga iz birtije? Moram se zapitati ... ali dalje i ne moram, je li? Nema ljepote u patnji, a \"besmrtne\" ljubavi postaju \"besmrtne\" samo onda, kad jedno od protagonista nestane sa scene. Najpoznatiji su Romeo i Julija. Što bi se dogodilo sa njima, da su se vjenčali, izrodili nekoliko djece, upali u dugove, napale ih bolesti... Pozdrav konkurenciji! :)
  • 04.09.2008. 19:58h

    Član geminiMerlin3 Miško znaš da si mi najdraži naš pisac, ali dozvoli drugima da pišu što ih veseli, nemaju svi noirovski štih kao ti, eksplozije strasti i potoke alkohola ...
  • 04.09.2008. 20:21h

    Član nlandekaMerlin4 Postoji više vrsta ljubavi. Neke su besmrtne i savršene, neke istrošene, neke nikad nisu ni bile strasne, a poneke drži samo strast. Rezultat na kraju je uvijek jednak - sve vodi svom kraju. Mnogi od nas kad dođe kraj ljubavi zadrže u sjećanju samo onaj najljepši dio jer kad bi se pamtile ružne riječi i događaji negativna energija bi nas dotukla. Netko proba naći sreću i izvan braka, uz vatreni seks i erupciju strasti, no nakon nekog vremena shvati da je to vožnja sporednim kolosijekom. Moje mišljenje je svaka ljubav lijepa, pa i ona slijepa.
  • 04.09.2008. 20:25h

    Član geminiMerlin3 Zaboravila ste još jednu varijantu, kad napuste ženu i djecu pa odu strasti radi, ili tako žive cijeli život.
  • 04.09.2008. 21:03h

    Član nlandekaMerlin4 Da, lovci su cijeli zivot. I plijen je uvijek pred njima, a oni uvijek sa nabojem. No, nakon noći provedene u lovu, jedne, dvije, pet, vraćaju se u svoje leglo. Gotovo uvijek. A ako se i ne vrate, duboko se kaju
  • 04.09.2008. 21:05h

    Član nlandekaMerlin4 Pozdrav Mišku. Zahvaljujem na komentaru, ne smatram se konkurencijom. Moja skromnost to ne dozvoljava. Priča je istinita. Gemini, hvala na obrani
  • 04.09.2008. 21:10h

    Član devetMerlin5 svaka čast...nlandeka...samo naprijed...
  • 04.09.2008. 21:11h

    Član geminiMerlin3 Iskrena sam kao uvijek. Nlandeka vi ste jedna vrlo zanimljiva osoba, i preskromna rekla bih. A sviđa mi se što ste uvjerena u sve što pišete i čvrsta u stavovima.
  • 04.09.2008. 21:54h

    Član nlandekaMerlin4

    DeVeT

    Puno hvala na komentaru! Poradili ste na mom samopouzdanju!
  • 04.09.2008. 21:58h

    Član nlandekaMerlin4

    gemini

    Hvala. Kroz moj život koji je sad već pun raznih iskustava mnogi su me pokušali mijenjati. Ja sam kroz taj put gazila svoje srce, zatvarala vrata, ali nikada nisam mijenjala ono u što sam bila čvrsto uvjerena. Tada to ne bih bila ja i sretna sam zbog toga. A svojoj djeci, u razgovorima uvijek kažem: - \"šta god da napravite, ja vas razumijem, jer ništa nije tako strašno, da ja već prije vas nisam napravila jednake greške\". Da bi nekoga shvatili i razmijeli moramo proći u najmanju ruku sličnu iskustva. A tko bi od nas stavio ruku u vatru za samog sebe, da nije nikad poželio nekog drugog osim odabranog (kažu, grijeh počinjen u stvarnosti ili mislima, jednako je težak grijeh).
  • 05.09.2008. 17:27h

    Član miskoMerlin2 nlandeka Nikad mi nitko nije ljepše odgovorio! Svaka je ljubav lijepa! Bilo kakva! I ni jedna nije za osudu. Na svijetu ima previše mržnje, a da bi osuđivali ljubav u bilo kojem njenom obliku... Lijep pozdrav!
  • 05.09.2008. 17:29h

    Član miskoMerlin2 gemini Što se ti buniš? :):):) Jesi li čitala moje nježne ljubavne priče? I što imaš protiv alkohola? Zar vino nije za bogove, a voda za volove? :):):)
  • 05.09.2008. 17:31h

    Član lilitMerlin0 tekst je predivan
  • 05.09.2008. 17:54h

    Član geminiMerlin3 Miškiću znaš da te cijenim i nježno volim, tvoj vladatelj Mars odmah bi ratovao! Radije mi napiši mail, pa se ljuto ispucaj!
  • 05.09.2008. 18:00h

    Član nlandekaMerlin4

    misko

    Hvala najljepša. Moje mišljenje je također da je svaka ljubav lijepa, pa i ona koja traje samo par minuta. Nekad ta kratka ljubav ostaje u ljepšem sjećanju nego cijeli život. I tko zna šta bi s kojom ljubavi bilo da se ne isprepletu mnoge druge stvari (ili ljudi)?
  • 05.09.2008. 18:01h

    Član nlandekaMerlin4

    LILIT

    Hvala najljepša. Sretna sam što vam se dopada.
  • 05.09.2008. 18:29h

    Član dinajaMerlin2

    Ah ta ljubav

    Vaš tekst je predivna tužna oda ljubavi koja nije uspjela doživjeti svoju sreću, ostala je LJUBAV u BOLI, LJUBAV o kojoj je doista neizmjerno puno pisano, renesansa je bila početak..........DANTE doživljava svoju ljubav lutajući s VERGILOm kroz pakao i čistiliššte da bi ju konačno sreo na vratima RAJA u koji ga uvodi BEATRIĆE....ah ta ljubav, opisana u renesansnim STANCAM, prostoru u koji kroz sve otvore, sve prozore ulazi samo ljubav i ispunja i čini prostor..........LJUBAV ta čudesna energija, ali što je LJUBAV..........pokušah samoj sebi objasniti što je uistinu LJUBAV i to u vremenu kada sam bila još jako mlada i kada sam mislila da PRVA LJUBAV nikada neće promjeniti svoj oblik, evo poklanjam vam draga NLADENKA moja mladalačka razmišljanja o LJUBAVI: Ovo je dijalog između NJE i NJEGA, njene prve ljubavi, jednog svitanja na TRGU CVIJEĆA. \"Pitam se što je ljubav.\" \"To je ono što osjećaš prema meni.\" \"Što je to što ja osjećam? Lupanje srca, ples leptira u trbuhu, mjehuriće šampanjca u krvnim žilama. Što je to?\" \"Ljubav.\" \"Ne, to je prejednostavno, to je biološko objašnjenje procesa koji u meni traje. Ljubav je puno kompleksnija, ona je uzrok i razlog, ona mora biti izvor i ušće, ona iz nečega nastaje i u nešto se razvija.\" \"Ljubav nastaje u glavi, tu u milijardama ćelija koje neprestano vibriraju.\" \"Znači ona je na početku misao, a misao je energija, facit ljubav je energija.\" \"Giordano je svoju svjesnu spoznaju osjećao kao ljubav prema ženi, kao svoju filozofiju, svoju znanost. \" reče mladić \"Vidiš da imam pravo kada kažem da još uvijek ne znam što je ljubav.\" \"Sada si pretjerala.\" reče mi mladić i zagrlivši me upita \"Znaš li sada što je ljubav?\" \"Znam što osjećam, ali to nije dovoljno. Ja težim ka istinskom znanju u znanju i želim se upustiti u pustolovinu \"vrijeme na samim obroncima vremena\". Želim osjetiti ono veliko zasljepljujuće svjetlo, trenutak istine, svjesnost spoznaje početka, ljubav u njenom nastanku.\" \"Zar to nije bilo u gimnaziji na hodniku, u pauzi između kemije i biologije.\" \"Glupane, to je bila zaljubljenost koja se pretvorila u ovaj osjećaj, ali ja želim više spoznaje, više svjesti o tome. \"Panta rei\" reče Heraklit u hramu grčke božice lova Artemis. Giordano Bruno je poetizirajući trenutak spoznaje, svoj put ka apsolutnoj istini naziva \"Diana\", ja želim osmisliti taj osjećaj i dati mu ime koje nije za svakodnevnu upotrebu.\" rekoh tražeći potvrdu u njegovim očima. \"Mislim da kompliciraš i nepotrebno opterećuješ svoj mozak pitanjima na koje nikada nećeš pronaći odgovor.\" odgovori mi mladić tonom u kojem više nije bilo onog treperenja koje je u meni izazivalo želju za poljpcem. \"Ako je Giordano zbog toga umro onda to nije nepotrebno razmišljanje.\" odgovorih mu istim tonom tražeći još uvijek potvrdu u njegovim očima. \"Ti uistinu postaješ okrutna kao Diana, svojim riječima budiš u meni znatiželju, ali ja nisam Aktaion, ja sam samo zaljubljeni budući fizičar koji želi otkriti srž materije iz koje si ti satkana.\" reče mi mladić grleći me i ja odustah od daljnjeg razgovora o izvoru ljubavi i prepustih se osjećaju koji se tek rađao u meni. Cvjećarice su slagale pušleke različitih boja. Boje, znakovi osjećaja i ljudskih stanja, zaplesaše najljepši ples naše mladosti. Izabrali smo najcrveniju ružu, ali nismo imali novaca da je kupimo. Praznih džepova, ali srca punog ljepote, a glave nagomilanih misli doživjesmo prvi zagrljaj i poljubac koji je trajao cijelu jednu kratku vječnost.
  • 05.09.2008. 19:15h

    Član geminiMerlin3 Kažu ljudi još iz pradavnina da je najjača ljubav zabranjena i nemoguća - ima tu nečeg, npr. Romeo i Julija. Ali vjerujem da ima i u trokutima pravih ljubavi, to se dogodi, nije to ništa prljavo, ako je pravo, naravno ne govorimo sad o ispucavanjima i hormonima.
  • 05.09.2008. 20:04h

    Član nlandekaMerlin4

    DINAJA

    Prekrasna priča. Hvala vam na tim prekrasnim riječima poklonjenim meni. Tko bi znao gdje počinje početak a gdje kraj ljubavi. Ali sigurno je da je ljubav početak i kraj svega..
  • 05.09.2008. 20:05h

    Član nlandekaMerlin4

    gemini

    Upravo zato jer je u trokutu, prava ljubav ne može biti sretna, naročito ako se želi poštedjeti osobe oko sebe. Ali može biti prava, strasna, iskrena i jedinstvena i neponovljiva. Poslije takve prve prave ljubavi, svaka ljubav je samo slijedeća
  • 05.09.2008. 20:14h

    Član geminiMerlin3 Interesantno je, da ako onda akteri u tom trokutu i naprave žrtvu da se npr. rastanu, kad se ožene, dođu u jedan sasvim novi odnos - jer više se ne skrivaju, ne varaju, ali nema garancije - jer jedno je biti ljubavnici, a drugi u braku u kojem se preuzimaju odgovornosti.
  • 05.09.2008. 20:19h

    Član nlandekaMerlin4

    gemini

    Taj novi odnos, nakon rastave npr. po mome ne može biti tako sretan usprkos ljubavi koja ih veže. Naročito ako se u prošlim brakovima ostave djeca. U prirodi je žene biti majka, koja čuči u svome leglu i čuva mladunčad. Napustivši svoje leglo tuguje i pati, a ta tuga utječe na ljubav. Ako se i odluči povesti djecu, opet nema potpune sreće zbog možebitnih svađa izmedju djece i maćehe ili oćuha i opet dolazi do razmirica. Nema potpune sreće u takvom slučaju, nema garancije.
  • 05.09.2008. 20:29h

    Član nlandekaMerlin4

    ljubavni trokut

    Koliko puta spomenuh tvoje ime i izmolih molitvu za te. Bezbroj puta za tebe napisah rime. Razmišljala o tebi sate i sate. Puno puta sam sanjala tebe i sebe zajedno u jednoj mirnoj toploj luci. A sada, svi moji snovi ostali su u mojoj maloj ruci.

SADRŽAJ UPISAO

Član nlandekaMerlin4 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana nlandeka dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

KORIZMA

VEGETARIJANCI

BRZI CHAT

  • Član mkrmarmkrmar

    (_)/ (__)7 kavica

    14.04.2019. 17:09h
  • Član iridairida

    ♥*♪♫♥*

    14.04.2019. 09:53h
  • Član vanessavanessa

    ♥*♪♫♥*

    13.04.2019. 13:39h
  • Član mkrmarmkrmar

    Dobro jutro svima !

    13.04.2019. 09:11h
  • Član vanessavanessa

    pozdrav *

    12.04.2019. 19:36h
  • Član mkrmarmkrmar

    (__)7 (__)7 Kava

    09.04.2019. 17:50h
  • Član mkrmarmkrmar

    Lijep pozdrav svima !

    09.04.2019. 17:49h
Cijeli Chat

PROLJEĆE

USKRS

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuMAGIFON - Životne promjene, sudbinaPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaMagicus.info marketingInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info