Svaki dan nosi nešto što ne izgleda veliko, ali je vrlo dragocjeno u očima Boga i ljudi, kao vedro lice u sivilu svakidašnjice, suzdržana šutnja kad zamijetimo tuđu pogrešku, sitna usluga onomu koji nas omalovažuje, pošalica za nervozne ljude, topao stisak ruke

tužnom i osamljenom, strpljiv razgovor s dosadnim ljudima...

To su male dragocjenosti koje uljepšavaju svagdanji život. To je cvijeće životnih radosti, lijepih i dobrih stvari. Recite: gdje je to cvijeće danas? Možda je ugušeno i uvenulo u lavini vijesti o mržnji i nasilju, o ubojstvima i krađama, o velikim i malim skandalima. Ugušeno je i umrlo na usnama proroka nesreće, u novčarkama ljudi koji mudruju o senzacijama. Gdje je to cvijeće malih pažnji u svagdanjem životu, cvijeće kao poklon malih ljudi?

A takvo cvijeće stvara prava čuda. Ne mora biti neko skupocjeno cvijeće. Dovoljno je obično, jednostavno cvijeće. Smiješak, dobra riječ, malo pažnje...

Najmanjicvijet pružen toplim srcem priča nam lijepu priču, jednostavnu bajku o komadiću neba na zemlji, gdje su i ljudi anđeli, gdje svaki strah i bol nalaze utjehu, gdje ljudi cvatu jedni uz druge.Pjesnici to znaju doživjeti dojmljivije, s mnogo simbolike.

Za austrijskog pjesnika Rainera Mariju Rilkea pripovijeda se da je, dok je studirao u Parizu,svakodnevno na putu do fakulteta s kolegicom prolazio uvijek istom ulicom. Ha jednom uglu svakog je dana sjedila neka starica koja je od prolaznika tražila milostinju. Rilke je prolazio ne obazirući se, kao da je ne vidi. Kolegica je koji put znala posegnuti u džep i udijeliti sitniš.

Začuđena što mladi pjesnik ne reagira, upita ga zašto nikad ne udijeli ništa sirotoj starici. "Trebali bismo dati nešto iz srca, a ne iz džepa", odgovori pjesnik. Sutradan Rilke uze iz vrta tek procvalu ružu i prolazeći kraj starice nježno položi mirisni pupoljak u njezinu već ukočenu ruku. Starica se iznenadi, pogleda pjesnika, podigne se, uzme mu ruku i toplo je poljubi. Zatim odšepa stišćući ružu na grudima... Nije se pojavila tjedan dana.

Nakon toga starica se opet nade na istom mjestu, tiho i smjerno proseći milostinju. "Od čega je tih sedam dana živjela ova sirotica?", upita studentica svoga kolegu. "Od ruže", odgovori veliki pjesnik.Cvijeće malih pažnji dragocjeno je u očima Boga i ljudi. Od njega se bogatije i sretniježivi. U to se možete uvjeriti već ovog dana.