Tebe mogu da pronađu samo ptice
među sjećanjima i zakletom šutnjom
san mi znade otkrit tvoje drago lice
anđela kako plače nad polomljenom lutnjom

u bijelim se oblacima skrivaš
na nebesima u hiljadu oblika
 o ljubavi da li  možda snivaš
susrete  naše…niz prekinutih slika

odnijelo te u zaborav vrijeme
sudbina ponekad  okrutno kroji
ostao si u dnu moje poeme
da mi stihove trajno obojiš

razbarušena crna kosa
oči nebeskog anđela plave
sakrila te mojih suza rosa
 u djeliću sna… u djeliću jave

koračam sama stazom samoće
tvoje mjesto u mom srcu vene
okusila sam zabranjeno voće
rastjerale  nas vlastite sjene

tebe mogu samo vile naći
uz neku  izgubljenu cestu
da te mogu barem rukom taknut
da ne stojim tu na mjestu

vjetar mi snove ukrao odavno
spleo ih u mojoj sijedoj kosi
jesi li ikad  poslije sanjao
nas zagrljene u jutarnjoj rosi