Pribježište među prstima
uvenuli snovi
kao stručak ljubičica
zamukao krik
mladih ptica
vjetar dotakao se
i mog lica
nemire prosipljem
zrnca pijeska
 što neumorno klize
pribježište među prstima
očaju sve bliže
trun maleni ostavljam
na vrhovima dlanova
inženjer vlastite mašte
iscrtanih planova
želje tašte
nebo je visoko
odlomljen komadić brda
more preduboko
ne želim biti dio krda
pribježište među prstima
tu ostvarena snivam
umorni kosci
žetve ponekog sanjara
rijetki prosci
ogroman svemir
što razara i stvara
plamteće zvijezde
mjeseče sanjaru ludi
koliko još treba
da se duša probudi
pribježište među prstima
odmak od daljina
neuhvatljivo nešto
zaspala tišina…