Ja sam izbjeglica
 iz besmisla
zovu me
 u progonstvo ptice
ležaj na bijelom oblaku
spremam
maske skidam
tražeći
 svoje pravo lice
pogledi prazni
užurbani prolaznici
mog života
osmjesi lažni
skrivena od mene
ljepota
 izbjeglica iz besmisla
stranac na planeti
ispuhujem
 cvjetove maslačka
za mene
ne važe pravila
pretvorena u ništa
ostajem samo
 mala točka
na obzorju svemira
možete me naći
ispod lišća
sanjivoj se krijesnici divim
probuđena
u budućnosti živim
ja sam izbjeglica
 iz besmisla
vjetroviti su moji dvorci
polomljena prijestolja
kraljica bez krune
zamatam davna sjećanja
u plavi plašt
ponoćne lune
a u meni same zvijezde
 pehari do vrha ispunjeni
sjajuć zlatnu svjetlost sunca
prkosim vlastitoj sjeni