NEZNALICA

 

Neznalica sam,

Novčanik pun novčića materija mi je strana

Kao da  uronim prste u vruć pijesak

Otvori se neka stara rana

A vrelina pijeska sve jače me žari

Začujem tad riječi:“ Za ovakvo blago ti ne mari,

Jer jednog ćeš dana odšetati bez njega,

Ono ostati će iza tebe

Kao vidljiv dio pješčanoga brijega

Sve ono što vrijedi, što duši je drago

Skriveno od očiju je

Kao najčuvanije tvoje blago“

 

Neznalica sam,

Kad zašutim jer tišina mi je draža

Od govora, buke, ispraznih riječi

Začujem tad šapat:“ Riječi su teške

Izgovorene britko bez gramatičke greške,

A mogu biti mekše od najmekanije vune

Milovati nutrinu nježno, poput strune,

Vrijednost je ova tvojoj duši draga,

Kad jednom odšetaš van tijela

Bit će dio sakrivenog blaga

Koje će za tobom u vječnosti teći,

Zato uvijek pripazi kako biraš svoje riječi“

 

Neznalica sam,

Uvijek kad podignem pogled prema gore

Zaslijepi me Svjetlost nebeske zore,

Kao osoba bez vida u nepoznato kročim,

Zaogrnuta plamenom u njemu se smočim,

Začujem tad šapat koji dušu liječi:

„ Zaslijepljenost tvoju mi skupa ćemo prijeći

Jer kada ne vidiš sjaj izvanjskog svijeta

Iznutra progledaš, svaka čestica je sveta

I sva Znanja stopljena u Jednom

Ono su što dušu tvoju čine toliko vrijednom.

Jer jednog će dana svi odšetat iz tijela,

Sad pravi je čas da budeš ono, što oduvijek si htjela,

Čovjek, žena, duša… svjetlost Božjeg dlana

Čiji zagrljaj poželjet će i najtamnija tama“

 

Neznalica sam

Kad god pomislim koliko malo znam o svemu

Naiđe taj šapat, nalik je na sjenu

Čas ga ima,

Pa se čini kako trag se njegov u dubini gubi

Odjekuje kroz dušu:“ Ljubav daruj, sama ljubav budi…“

autorica: Košarić Željka - Safiris

http://safiris.blog.hr

autorica naslovne slike: Željka Košarić