ANĐEOSKA KLUPICA

 

  Na drvenoj klupici anđeo sjedi

Prolaznike promatra, pa nešto proslijedi

Nevidljivom tintom ispisuje po zraku

Vjetrom pošalje, zabilješku svaku.

Prema nebu, prema gore

Strpljivo on grije guzu, cijele noći sve do zore.

Baš je danas sjeo

I poduže čeka

Klupa je stara i nije baš meka

Kao oblak plavi na kojem on spava

Od čekanja ga već zaboljela i glava.

Malene je nogice prekrižio lako

Da krilca su otežala, ne vidi baš svatko

Samo šumske vile što kriomice vire

Dok su ljudi kao slijepi, hodajući žmire.

Tu i tamo malo dijete na klupicu sjedne

I bakice stare, umorne i žedne

Popričaju s anđelom jer ga srcem vide

Drugi kad ga ugledaju, kao da se stide

Na glas reći cijelom svijetu da anđeli postoje

Izabrali su živjet šutke, glasnosti se boje.

 

Na drvenoj klupici anđeo još uvijek sjedi

Prolaznike promatra, pa ljubav proslijedi

Onu koju dobio je od djeteta i bake stare

Pošalje ih onima što za njega ne mare

Možda će i oni jednom pored njega sjesti

Strpljivo on čeka

Zna da će ih sresti!

Malene je nogice prekrižio lako

Ugledati ga može apsolutno svatko!

autorica: Košarić Željka - Safiris

http://safiris.blog.hr

slika "Mali anđelak", autorica: Željka Košarić - Safiris