MOJ SVEMIR

  

„Moj“ svemir nije prostor obojan tamom

Već vatrometom ukrašeno platno slikara

Što kistom se ljubi s Kumovom slamom

I svakog trenutka čaroliju stvara.

 

Sve su planete sad razdragana djeca

Merkur užareni, rječite poljupce šalje,

Od Venerina uzdaha, Marsu koljeno kleca

Jupiter daruje nagrade k'o zlatne medalje.

 

Prelijepi  Saturn svoj prsten okreće

Kojega li sklada međ' planetarnim svijetom

Buntovni Uran smiraj naći neće

Dok kroz snove Neptun  traga, za srodnom planetom.

 

Pluton se češka, svemir propitkuje,

Je sam li ja planet, il' patuljasto biće?

Poneki komet u znatiželji zastaje

Nestrpljivo iščekuje neke nove priče.

 

I nije to sve, što „moj“ svemir krije

U daljini naziru se galaksije nove

Iz samoga centra, zlatno Sunce sije

Ali gdje bih sada bila, bez Zemljice ove.

 

Čiji me omotač štiti, zagrljajem mazi

Dok stopalima osjećam njezino bilo

Kao čuvar svjetova na ravnotežu pazi

Čovječanstvu nudeći svoje toplo krilo.

 

Okružena svemirom, a svemir je u meni!

Spoznaja još jedna kao kap je pala

Svjetlost je u čovjeku, cvijetu ili stijeni

Jedino što mogu, je izreći; Hvala!

 

„Moj“ svemir nije prostor obojan tamom

Već vatrometom ukrašeno platno slikara

Što kistom se ljubi s Kumovom slamom

I svakog trenutka čaroliju stvara.

autorica: Košarić Željka - Safiris

http://safiris.blog.hr

 naslovna slika "Prokreacija - Gdje Zemlja ljubi Nebo", autorica: Željka Košarić - Safiris