Skoro se sumrak spustio nad Zagreb grad
na Cvjetnom trgu dočekalo me
mnoštvo dragih lica
nije me umorio ni put ni glad
bila sam kao oslobođena ptica
potekle su pjesme kao rijeka
između cvijeća osmjesi se skrili
ma družila bih se tako dovijeka
jer zajedno svi smo snili
neko bolje… mekše vrijeme
gdje ljubav nosi krunu od zlata
posijali smo maleno sjeme
otškrinuli  anđelima vrata
tamo u dalekoj Africi
mirno će usnuti dijete
tako je to..ljudi
kad se udruže poete
na odlasku pratila me noćna luna
osvjetljena me dočekala Rijeka
a ja dojmova puna
pomladila srce za mnoga ljeta