I o tome treba pričati.

 Potaknuta jednom slikom na fejsu gdje starica donosi drva u kuću i porukom ispod tipa spavaj sine majka će,.. kao i komentarima u vidu oni su uvijek naši sinovi imali i četrdeset godina,, sjetih se nekih scena i nekih priča iz susjedstva.

Da to su isto majke,..ali zamislite samo činjenicu da majka traži sinu posao a on debelo zagazio u četrdesete.. pa se pitam tko je tu normalan,,

Ili onaj poznati obrazac ,, sin jedinac,, snaha nikakva,, ma bila sam anđeo a zašto?

Samo zato jer majka izigrava ulogu žrtve, zarobila svog jedinca od rođenja živi mjesto njega njegov život, određuje mu svaki korak, kuha mu mazi ga a on ne zna da je u krletci poput ptice podrezanih krila i da mu je uzalud svako koprcanje.. .neće se nikad osloboditi.

Neki dan kod moje frizerke slušam sličnu priču zapravo još goru. Iznenada ulazi mladić od nekih dvadeset sedam  godina i daje frizerki četiri kune da mu skuha kavu na automatu. Vidjela sam odmah da je mladić psihički bolestan ,

Kad je na jedvite jade otišao,, slušam verziju iz frizerkinih usta.

Žena je mlada ,skoro udata a on uporno dolazi ,jednom ju je skoro fizički napao pa kad je sama ponekad se i zaključa,, jer ne zna kako će se stvari odigrati.

Verzija priče njegove majke je sasvim suprotna,,dobar je on.., što ne bi na njega pripazila..,dok ja odvedem psa u šetnju. A dijete nosilo pelene do osam godina.. .žena svjesno zatvorila oči pred stvarnošću i umjesto da ga na vrijeme liječi ona staje u obranu??

Zato se zapitam , iako sam i sama majka,,neka majčinske ljubavi i ona je stvarno sveta… ali ne radimo od vlastite djece invalide… i to je ono strašno što se dešava, tu gdje zapravo nema krivaca ni žrtava…ili svi na kraju postaju žrtve??

Zanima me vaše mišljenje o tome,..hvala!

S ljubavlju vaša@ pjesnikinja!