A mogli bi putnici krenuti meni ususret
A moglo bi vrijeme na tren odahnuti i stati
Mogli bi se splesti putevi sanjara
Odsanjani snovi naći se zajedno na proplanku
Mogla bih rasprostrijeti haljine želja
Zarobit tuge u vrčeve od veselja
I uskliknuti jako da odnese me jeka
Mogla bih ići od čovjeka do čovjeka
Sa tišinom lijegati kao srna
Sa mjesecom putovat noćima
Mogla bih snagu naći baš u tvojim očima
Ruku ispružit u nepregledne daljine
Dotaći se Bože na trenutak tvoje visine
Samo da otvorim oči sanjive
Izvidam stope mi ranjive
Samo nebo mogla bih doseći
Jednim pokretom ruke
Kao rijeka koritom teći
Slapom hučiti…
Brodove nosit do luke
A mogli bi putnici meni krenut ususret
Zagrljaje tople oko svojih ramena
U svežanj vezati magle poput pramena
I bijele oblake sa jatima ptica
Osmijehe sa puno lica
Da mi je sa noći zanoćiti
I sa suncem zlato prosipati
Oranicama gdje žeteoci plodove beru
Mogla bih to sve…kad bi imala vjeru
Malenu kao makovo zrno
Stijene ogromne pomicati
Zvijeri iz brloga tjerati
Čak bih i smrt u stopu slijedila
Kad bi ljubavlju svijet pobijedila