Svako malo pomjeri se životno klatno
Iako  misliš da si na istom mjestu
Kao nad kaminom ocrtano platno
Kud djevojčica putuje niz nacrtanu cestu

Kad vjetar iznenada otvori vrata
Ili lupi oknima stare kuće
A prašina u kutu zasja poput zlata
Ispreplete se dan sa onim što bilo je jučer

Uspomena pretegne na svoju stranu
Uđe miris već ocvalog cvijeća
Ne hoteći uz tebe sjene stanu
Ugasi se propuhom zapaljena svijeća

Svako malo pomjeri se životno klatno
Sa olakšanjem odložiš nakupljeno breme
I pustiš da proviri u tebe sunce zlatno
Netko u tebe riječju posije  novo sjeme

Pa kreneš nasmijan snovima kao čarobnjak
Što u mrežu hvata oblake i ptice
A u jezeru gdje lopoči se skrivaju
Ugledaš svoje  ozareno lice

A noć već snuje nove zamke
U maglu spliće putokaze i ceste
Ideš tako od varke do varke
Ljulja se klatno…penješ se uz ljestve

Otkineš zvijezdu prateći malen trag
Sjetno osmjehne  se mjesec žut
Mahne  na odlasku prijatelj drag
Suza na licu ocrta svoj put

Svako malo pomjeri se životno klatno
Utezi sve teži bivaju
Zatvorene oči
Predjele samoće snivaju