DOBRO JE DOK JE MASKIRANJE OGRANIČENO NA VELJAČU
Život je maskenbal!
|
|
Piše Nina ORLOVIĆ RADIĆ
I dok mlađe generacije zasigurno neće znati tko je Seid Memić Vajta, nekadašnji frontmen Teške industrije koji se potom otisnuo u samostalne vode, svi će poskočiti i zapjevati pjesmu koju je on izvodio: »...život je maskenbal, svatko se krije ako u sebe siguran nije, život je maskenbal, ljudi su krivi, sa tuđom maskom lakše se živi...«. Vrijeme je karnevala, preobraženja i navlačenja maski. Vrijeme je i veselja, pjesme i plesa pa ne čudi što ga stanovnici grada na Rječini zovu i petim godišnjim dobom. O tome je li život uistinu nalik na maskenbal, razgovarali smo s Ines Poropat, socijalnom pedagoginjom i realitetnom terapeutkinjom iz Rovinja. Ona odgovara potvrdno - život jest maskenbal.
- Kroz život svi odrađujemo mnogo različitih uloga, puno glumimo i u sebi nosimo puno drugih ličnosti. Pravo je pitanje kad je doista život maskenbal - samo u vrijeme poklada ili je možda mnogo više prisutan svih ostalih mjeseci u godini. Svi se uostalom često pitamo tko smo zapravo, kaže Poropat.
- Kroz život svi odrađujemo mnogo različitih uloga, puno glumimo i u sebi nosimo puno drugih ličnosti. Pravo je pitanje kad je doista život maskenbal - samo u vrijeme poklada ili je možda mnogo više prisutan svih ostalih mjeseci u godini. Svi se uostalom često pitamo tko smo zapravo, kaže Poropat.
Nije lako biti gospodar vlastitog života
Život nam nudi beskrajno mnogo izazova i izbora, ponekad i više nego što smo sami sebi spremni priznati. No, problemi nastaju u trenutku kada svoj želimo zamijeniti tuđim filmom.
- Ponekad nam je lakše okriviti nekog drugog za vlastite izbore ili biti nečija žrtva, nego preuzeti kontrolu nad svojim životom i biti istinski ono što jesmo. Život je ipak, naposljetku, naš i jedini te smatram da nam nije potrebna maska da kažemo i činimo ono što želimo i ono što nas usrećuje, ističe Poropat.
Iako bismo trebali biti zadovoljni vlastitim životom i onime tko smo, kod mnogih ljudi postoji želja da bar nakratko budu netko drugi. Nerijetko se taj fenomen veže i za ljubomoru zbog »susjedovog boljeg života«. Uloge mijenjamo svakodnevno i svaki put na lice stavljamo drugu masku, za svaku osobu i priliku drugačiju.
- U stvarnosti svakog dana mijenjamo svoje uloge. Jedni smo u odnosima u svojoj obitelji, drugi sa susjedima, s kolegama na poslu ili šefom. Previše uloga moramo odigrati u jednom danu, a zamislite koliko u cijelom životu. Svi mi znamo se uhvatiti u rečenici »kad bih bar bila kao on/ona i mogla tako postupiti«. Stoga onog trenutka kad stavimo na sebe masku, mi to i postanemo, kaže Poropat i dodaje da je jedan od razloga stavljanja maske osjećaj snage i slobode koji nam omogućava da budemo drugi, drugačiji, veseliji, jači i zabavniji, pa čak direktniji, hrabriji ili agresivniji.
- Ponekad nam je lakše okriviti nekog drugog za vlastite izbore ili biti nečija žrtva, nego preuzeti kontrolu nad svojim životom i biti istinski ono što jesmo. Život je ipak, naposljetku, naš i jedini te smatram da nam nije potrebna maska da kažemo i činimo ono što želimo i ono što nas usrećuje, ističe Poropat.
Iako bismo trebali biti zadovoljni vlastitim životom i onime tko smo, kod mnogih ljudi postoji želja da bar nakratko budu netko drugi. Nerijetko se taj fenomen veže i za ljubomoru zbog »susjedovog boljeg života«. Uloge mijenjamo svakodnevno i svaki put na lice stavljamo drugu masku, za svaku osobu i priliku drugačiju.
- U stvarnosti svakog dana mijenjamo svoje uloge. Jedni smo u odnosima u svojoj obitelji, drugi sa susjedima, s kolegama na poslu ili šefom. Previše uloga moramo odigrati u jednom danu, a zamislite koliko u cijelom životu. Svi mi znamo se uhvatiti u rečenici »kad bih bar bila kao on/ona i mogla tako postupiti«. Stoga onog trenutka kad stavimo na sebe masku, mi to i postanemo, kaže Poropat i dodaje da je jedan od razloga stavljanja maske osjećaj snage i slobode koji nam omogućava da budemo drugi, drugačiji, veseliji, jači i zabavniji, pa čak direktniji, hrabriji ili agresivniji.
Jedini važeći zakon »sve je dozvoljeno«
Dok je u povijesti bilo uvriježeno vjerovanje da će se maskiranjem odagnati zli duhovi, danas nas privlače sretni i nasmijani ljudi odjeveni u šarene kreacije, buka i ples na otvorenom. Maškare nam daju potpunu slobodu da budemo ono što želimo. U vrijeme karnevala jedini važeći zakon je »sve je dozvoljeno« pa se stoga ne bojimo ni osuda ni kritike, što stvara osjećaj slobode. No, u svemu tome ipak ima određenih pravila. Konkretno, djevojčice najčešće žele biti princeze, a dječaci astronauti, vatrogasci, mali heroji.
- Lik kojeg biramo ima neku osobinu koju priželjkujemo za sebe, a sputana je zbog modela odgoja, našeg karaktera, našeg očekivanja od nas samih, straha da će nas netko osuditi ili nam zamjeriti, odbaciti nas i slično. Isto je i s djecom. Zašto curicama stavljamo roza mašne, a dečki se ljute ako dobiju odjevni predmet tih nijansi? Zato što se pred curice postavlja zadatak da postanu lijepe, nježne, osjećajne, darežljive, požrtvovne..., a od dječaka se traži da učine nešto veliko, da postanu netko, da dokažu svoju moć pa makar morali ići - u svemir, objašnjava Poropat.
- Lik kojeg biramo ima neku osobinu koju priželjkujemo za sebe, a sputana je zbog modela odgoja, našeg karaktera, našeg očekivanja od nas samih, straha da će nas netko osuditi ili nam zamjeriti, odbaciti nas i slično. Isto je i s djecom. Zašto curicama stavljamo roza mašne, a dečki se ljute ako dobiju odjevni predmet tih nijansi? Zato što se pred curice postavlja zadatak da postanu lijepe, nježne, osjećajne, darežljive, požrtvovne..., a od dječaka se traži da učine nešto veliko, da postanu netko, da dokažu svoju moć pa makar morali ići - u svemir, objašnjava Poropat.
Idealan ispušni ventil
Neki odrasli nerijetko pod maskama skrivaju vlastitu nesigurnost i manjak samopouzdanja, dok većina maskiranjem želi ismijati neku situaciju, kritizirati društvo u kojem živi ili jednostavno nasmijati sebe i druge. Sudjelovanje u karnevalskim povorkama, reći će mnogi, idealan je ispušni ventil i način da se nekoliko tjedana u godini, uz dobro društvo, zabavimo. Sve je to u redu kada je maskenbal ograničen samo na veljaču i nekoliko »ludih« vikenda. Problem nastaje kada nas određena uloga sasvim preuzme zbog čega postanemo nezadovoljni sobom.
- Tada se događa rascjep ličnosti. Riječ je o ozbiljnom stanju koje u psihijatriji ima svoje ime. Različiti su psihoterapijski pravci, naročito oni humanistički, koji pristupaju liječenju tog stanja. Ono je uzrokovano velikom nesrećom ili dugo gomilanim nezadovoljstvom. Dvostruka ličnost je dio kreativnog ponašanja pojedinca koje koristi da bi si »pomogao« u traženju izlaza iz velike frustracije zbog spoznaje da je idealno ja koje si je ranije postavio kao cilj nedostižno stvarnom ja. Osim toga, to je znak da osoba nema dobro izgrađene odnose s osobom ili osobama iz svojeg bliskog okruženja, bilo da je riječ o roditeljima, djeci, partneru. Ako pored sebe dugo vremena nemaš nekoga bliskog s kim možeš biti onakav kakav stvarno jesi i biti prihvaćen kao takav, dakle ako nemaš kvalitetan odnos, konstruiraš drugu osobu i igraš njenu ulogu, objašnjava Ines Poropat.
Ipak, kako veli naša sugovornica, dobro je i poželjno povremeno biti netko drugi, naročito ako nam to pomaže da budemo spontaniji, otvoreniji i sretniji. Gledajući kroz povijest, nekad je onima siromašnijima veoma važno bilo da se s bahatim i zločestim gazdama »obračunaju« tako da spale pusta s njihovim likom, a s njim i vlastito nezadovoljstvo. Danas isto zadovoljstvo pruža i javna osuda političara i ostalih moćnika s kojima se ne slažemo, a nemamo prilike polemizirati ili raditi drugačije od onog što traže od nas. Mi ne možemo, ali maškara može izreći i činiti sve i svašta. Ta ona je ta koja kritizira, ismijava i sudi, a ne mi!
- Tada se događa rascjep ličnosti. Riječ je o ozbiljnom stanju koje u psihijatriji ima svoje ime. Različiti su psihoterapijski pravci, naročito oni humanistički, koji pristupaju liječenju tog stanja. Ono je uzrokovano velikom nesrećom ili dugo gomilanim nezadovoljstvom. Dvostruka ličnost je dio kreativnog ponašanja pojedinca koje koristi da bi si »pomogao« u traženju izlaza iz velike frustracije zbog spoznaje da je idealno ja koje si je ranije postavio kao cilj nedostižno stvarnom ja. Osim toga, to je znak da osoba nema dobro izgrađene odnose s osobom ili osobama iz svojeg bliskog okruženja, bilo da je riječ o roditeljima, djeci, partneru. Ako pored sebe dugo vremena nemaš nekoga bliskog s kim možeš biti onakav kakav stvarno jesi i biti prihvaćen kao takav, dakle ako nemaš kvalitetan odnos, konstruiraš drugu osobu i igraš njenu ulogu, objašnjava Ines Poropat.
Ipak, kako veli naša sugovornica, dobro je i poželjno povremeno biti netko drugi, naročito ako nam to pomaže da budemo spontaniji, otvoreniji i sretniji. Gledajući kroz povijest, nekad je onima siromašnijima veoma važno bilo da se s bahatim i zločestim gazdama »obračunaju« tako da spale pusta s njihovim likom, a s njim i vlastito nezadovoljstvo. Danas isto zadovoljstvo pruža i javna osuda političara i ostalih moćnika s kojima se ne slažemo, a nemamo prilike polemizirati ili raditi drugačije od onog što traže od nas. Mi ne možemo, ali maškara može izreći i činiti sve i svašta. Ta ona je ta koja kritizira, ismijava i sudi, a ne mi!
bglavac
irida
