Piše: Nenad Jarić-Dauenhauer
Prije godinu dana ESA je u svemir poslala oko 3000 primjeraka ovih životinjica. Neki od njih uspjeli su preživjeti te se čak nastavili razmnožavati nakon što su 10 dana bili izloženi vakuumu, temperaturama blizu apsolutne nule, zračenju Sunca 1000 puta snažnijem od onog na Zemlji i potpunom nedostatku zraka i vlage.
Dugoživci (tardigrade) Hypsibius dujardini su malene životinje (oko 1 mm), a zbog načina kretanja i bucmastog izgleda podsjećaju na medvjediće te ih na engleskom zovu 'Water bears' (vodeni medvjedići). Žive u svim morima, slatkim vodama i vlažnim biotopima na kopnu, gdje ih se najčešće može naći u vodenom 'filmu' mahovina, u žljebovima i na krovovima kuća. U nepovoljnim uvjetima vrste koje žive na kopnu osuše se i u stanju ekstremne hibernacije odnosno obamrlosti (anabioza) mogu preživjeti i više godina dok uvjeti ponovno postanu povoljni. To svojstvo im je i donijelo hrvatsko ime 'dugoživci'.
Voditelj istraživačkog tima Dr. Ingemar Jönsson sa sveučilišta Kristianstad u Švedskoj rekao je kako je „glavno otkriće da ekstremni uvjeti u svemiru, koji uključuju intenzivnu dehidraciju i kozmičko zračenje, nisu predstavljali ozbiljan problem za dugoživce“. Jönsson vjeruje da bi analiziranje ovih svojstava malene životinjice odnosno njihovog mehanizma za obnovu DNK moglo pomoći u liječenju raka.
„Glavni problem u liječenju zračenjem jest da i zdrave stanice stradavaju. Ako možemo utvrditi i dokazati da postoje posebne molekule uključene u obnovu DNK, kao npr., kod višestaničnih životinja poput dugoživaca, moći ćemo poboljšati metode u liječenju raka“, rekao je Dr. Jönsson.
bglavac
edin.kecanovic
