Ljudi oduvijek maštaju o sreći.

Govore: "Ja sam sretan čovjek", a pritom se ta tvrdnja odnosi najčešće na materijalno stanje jer misle da su zbog toga sretni.

Dakle, sreću ljudi povezuju s uspjehom u poslu, zvanju i s dobiti.

Ipak, najsretniji je onaj čovjek koji je učinio sretnim svoje najbliže.

Nije sreća u tome da se čini ono što se želi, već u tome da se voli ono što se čini.

"Čudno je to kako je malo potrebno da budemo sretni, a još je čudnije kako nam baš to malo nedostaje", kaže Ivo Andrić.

Sretan čovjek je onaj koji živi u zajedništvu sa svojom okolinom. Da čovjek bude sretan, mora biti slobodan. Ne smije biti navezan na materijalno.

Puno je životnih trenutaka koji čovjeka čine sretnim. No, sretan je samo onaj čovjek koji širi sreću oko sebe. Ona je nešto najdivnije na ovome svijetu.

Svi težimo sreći, svi želimo biti sretni ljudi. Kad ne bi bilo sreće, onda bismo bili tužni i, prije svega, siromašni ljudi. Ona nam daje puno, obogaćuje onoga koji je posjeduje, a osiromašuje onoga koji je nema.

Svaki čovjek voli vidjeti sretnog čovjeka. Tu svoju sreću on daruje drugima, želeći je podijeliti sa svima.