Priručnik za skvotere početnike

http://insurekcija.50webs.com/skvoteri.html

Sličan priručnik je netko preveo sa engleskog na srpski (i prilagodila prilikama u Srbiji), a ja sam onda to samo uzeo, prepravio neke stvar, dodao neke stvari koje sam smatro važnima i prilagodio prilikama u Hrvatskoj. Praktički svugdje (u svakoj državi) je isto što se tiče skvotiranja. Razlika je jedino u zakonodavstvu i tradiciji skvotiranja u nekim zemljama (u kojima je to postala uobičajena praksa).

Mislim da je ovaj priručnik potreban iz nekoliko razloga. Svakim danom se pojavljuje sve više beskućnika koji životare na ulici, dok u isto vrijeme prostori koji bi im mogli poslužiti kao dom stoje prazni i propadaju neiskorišteni, a isto tako i veliki broj ljudi živi na rubu egzistencije skupo plaćajući stanarinu u podstanarstvu.

Prvi skvotovi su i nastali upravo iz ovih razloga. Kako je posljeratni inustrijski razvoj tjerao sve više ljudi u gradove, a tamo ih nije dočekala odgovarajuća komunalna infrastruktura, sve više se javljala među običnim ljudima potreba da si sami osiguraju i organiziraju prostor za život. A i sama riječ skvot, na engleskom squat znači naseliti se bez dozvole, naseliti se na nenaseljenu zemlju.

Tu su naravno i umjetnici/ce, anarhisti/ce i ostali anti-autoritarci/slobodarci/ke kojima su ovi prostori potrebni kako zbog besplatnog stanovanja tako zbog stvaranja kulturno-društvenih centara. Ima divnih primjera skvotova. Tako su skvotirane cijele ulice, napuštene industrijske luke, tvornice, farme, škole, koje su onda pretvorene u razne umjetničke, kulturne, aktivističke centre. Sve je to dokaz da se upornošću i radom može napraviti nešto konstruktivno ma koliko se vlasti protivile tome.

Zašto zauzimati/skvotirati?

Nastanjivanje je osnovno pravo svakog čovjeka i besmisleno je da prostor (kuća, njiva, skladište, itd) bude prazan i da propada kada tolikim ljudima treba makar krov nad glavom, struja, voda, baščica, itd. Interes društva ne može (ne bi trebao) biti blagostanje pojedinca već blagostanje cijele zajednice. Na žalost stigli smo do beskrupuloznog tržišta i utrke za profitom, a krenulo se s izvlačenjem pravnih instituta iz rimskog robovlasničkog prava u 12 i 13 vjeku, od strane glosatora i postglosatora, naravno sa ciljem da to posluži vladajućoj klasi. Zato ljudi imaju pravo protiviti se takvoj nepravdi, kako zakonima tako i suvremenom robovlasničkom tržištu. Siromašni najviše osjećaju tegobe takvog tržišta.

I sudovi i policija su štićenici tog sistema nepravde,a također i sabor, u kome se donose zakoni u interesu bogatih koji financiraju te iste političke partije (a i dio su njih). Tako su siromašnima oduzeta sva prava.

Zato je vrlo bitno da se ljudi mođusobno podrže, organizuju i dignu buku u javnosti, ne bi li zadržali prostor koji su zauzeli. Ne treba dozvoliti policiji da izbaci skvotere a da niko za to ne sazna.

Znači, jeftino mjesto za stanovanje je vrlo teško ili nemoguće naći, pogotovo zbog niskih nadnica koje sve te troškove ne mogu pokriti. Oni koji su mislili da će im država dodjeliti stan, čekali su godinama i ništa nisu dobili. Pošto su mnogi ljudi na ulici ili žive u kućicama od šperploča i kartona, treba proširiti svjest o skvotiranju među njima. Pogotovo je strašno tokom zimskog perioda.

Skvotiranje je dakle osnovna potreba mnogih ljudi, jer mnogi nemaju osnovna prava - pravo da imaju krov nad glavom - a postojeći sistem samo stvara nove beskućnike i stvara sve veće stanarine, što je logična posljedica sistema koji se bazira na profitu i imovini a ne na potrebama ljudi. Sva Državna i privatna imovima u biti je krađa kojom se oštećuje narod tj. zajednica. Zato je vrlo važno da se ljudi osvjeste kako o skvotiranju tako i o donošenju odluka putem konsenzusa.

Tko posjeduje prazne prostore?

Prazne prostore obično posjeduju državni organi, ali su usljed lošeg upravljanja i birokratizma totalno zaboravili na neku imovinu. Postoje također prostori kojima nije riješen pravni status tj. sporno je tko je vlasnik. U takvim slučajevima, suđenja traju godinama i takvi prostori su veoma pogodni za zauzimanje. Nema osobe koja bi izdala nalog da se ljudi izbace, a i može im biti u interesu da neko održava imovinu dok se ne riješi pitanje tko je vlasnik. Privatni vlasnici također mogu imati zapuštenu imovinu, iz raznih razloga (žive u inozemstvu, a imovina im ovdje propada, ne održavaju je; ili su umrli i nemaju nasljednika, itd).

Državna imovina

Kod imovine koju posjeduju državni organi, kad primjete da je došlo do zauzimanja, uglavnom će tražiti razgovore/pregovore. Naravno, dok oni primjete može proći dosta vremena. Kada otkriju i kada zahtjevaju da se imovina napusti, odredite 2-3 pregovarača koji će otići pregovarati sa onom osobom koja ima ovlaštenje da odlučuje o imovini. Razgovarajte direktno sa tom osobom.

Privatna imovina

Privatni vlasnici su malo grublji i tjerat će vas da napustite imovinu ili će pozvati policiju da to napravi. Obično neće biti nikakve tužbe nakon toga, pogotovo ako se pruža otpor i ako se privuče pažnja javnosti. Bitan je prvi kontakt sa susjedima, gdje trebate pokazati da ste otvoreni i ljubazni, i da niste tu došli raditi štetu i nered, već da radite nešto korisno, jer će i njih ispitivati o vama.

Kako sve to izvesti?

Nalaženje praznih, neodržavanih prostora nije toliko teško. Lako je uočiti zgradu/kuću koja je napuštena, razbijena, bez prozora, itd. A ako je to neka tvornica, hala, farma ili sl. napuštena to je uglavnom poznato javnosti (bar susjedima koji žive u blizini ili ljudima koji su tu radili).

Prvo treba pažljivo ući u prostor jer možda ipak tu žive neki stari ljudi, ili se netko ubacio prije vas, zato pokucajte za svaki slučaj i slobodno recite da tražite prostor za život ako se neko pojavi. Ako nema nikoga, provjerite u kakvom je stanju kuća: kakvi su podovi i zidovi, da li je sigurna (da vam se ne sruši na glavu) za život (povedite nekog sa sobom tko se razumije u te radove da vas posavjetuje), koliko prostorija ima, što je sa instalacijama za struju i vodu... i da li je to sve u skladu sa vašim potrebama. Nakon toga ćete znati što treba donjeti/obaviti da bi prostor profunkcionirao.

Bitno je da saznate tko je vlasnik, da biste znali tko može zahtjevati od vas da izađete odatle i samim tim s kim ćete pregovarati. Samo vlasnik i osoba koju on ovlasti mogu vas izbaciti tj. zahtjevati da izađete. Susjedi to ne mogu, a policija samo ako je dobila takav zahtjev od vlasnika. Naravno, policija i sama djeluje protiv ljudi za koje znaju da zauzimaju prostore bez odobrenja vlasnika, što je protu zakonito, ali ćete se u svakom slučaju naći na ulici i morat ćete tražiti drugo mjesto. Zato je najbolje da imate odvjetnika jer onda moraju paziti na svoje ponašanje. Ako nemate novaca za odvjetnika (ili nekoga tko bi to radio besplatno), udružite se sa drugima u zauzimanju pa ćete skupiti.

U općini možete uvjek saznati tko je vlasnik. Te informacije su dostupne svima i ne mogu vam zabraniti da dođete do njih iako su službenici naporni.

Ulaženje u ovakve prostore nije teško jer su uglavnom zapušteni pa nisu ko zna kako zaključani ili su vrata već provaljena. Ako nisu, provalite ih sami pa se vratite kasnije. Tako neće nikoga uhvatiti ako ih netko pozove. Ako nema policije u blizini, uđite. Nakon toga niko ne može dokazati da ste vi provalili.

Obično prođe nekoliko dana pa i tjedana dok vlasnik primjeti da je netko zauzeo imovinu. To vrijeme treba iskoristiti da se kuća zajednički zauzme, provjeri u kakvom je stanju, namjesti nova brava, provjeri instalacija, namjesti sve to da profunkcionira... prvih nekoliko tjedana, ili dok ne dobijete saglasnost vlasnika, probajte da uvjek netko bude u tom prostoru. Potražite takođjer podršku drugih ljudi, skvotera, itd. Nakon tog vremena možete se opustiti jer je teže izbaciti grupu ljudi nego pojedinca, a i teže je izbaciti nastanjene osobe nego one koji samo povremeno koriste neko zauzeto mjesto. Ako treba, zabarikadirajte se kad vas netko hoće izbaciti. Gotovo da nemate prava kao skvoter, ali ako vam se prijeti izbacivanjem onda postoje načini da ga odložite ili da pregovarate i da dobijete dozvolu da ostanete. Kod pregovora pazite da ne podlegnete lažnim obećanjima, da će se imovina renovirati, da postoje planovi, itd. Ako odbijete izaći ipak možete biti uhapšeni ili privedeni na informativni razgovor, ali će vas brzo pustiti (ako ste se nasilno sukobili sa policijom onda će podići tužbu za to, nakon fotografiranja i uzimanja otisaka).

Voda, struja, itd

Ovi resursi koji su neophodni za život, ne mogu nikome biti zabranjeni, čak i ako se zna da ste samovoljno zauzeli prostor. Može se samo zahtjevati od vas da platite troškove. Napravite dogovor.

Ako je voda isključena, nađite gdje i uključite je ponovno, nakon provjere slavina i instalacija. Ako je isključena sa gradske mreže, pozovite ih da priključe, platite neki određeni iznos, ali im recite da vas je vlasnik pustio da tu živite i da je on u inozemstvu, ili tako nešto. Isto to vrijedi i za struju i plin. Na žalost, ako je WC uništen, morat ćete napraviti novi.

Što kaže zakon?

Bilo bi logično (kao npr. u nekim državama), da vlasnik ima i neke obaveze prema društvu, tj da se ponaša kao savjestan vlasnik. To znači da je dužan održavati imovinu i privoditi je njenoj namjeni (održavati kuću, obrađivati njivu, itd), a ako to ne radi druge osobe imaju pravo to zauzeti i održavati i privoditi namjeni. Naravno, time se stiče pravo korištenja, a ne vlasništva. Vlasništvo se stiče nakon npr. 20 godina (zavisi kako u kojoj državi), putem održavnja.

U hrvatskoj stoji na snazi zakon koji se samo odnosi na poljoprivredne površine. Ali prema tom zakonu nesavjesni vlasnik samo plaća izvjesnu novčanu kaznu, ali nitko drugi ne može dobiti pravo korištenja. To je isto jedan od očitih dokaza da vlastima nije stalo do dobrobiti zajednice, već samo o profitu, koji bi ubrali ili od poreza ako se na toj njivi proizvodi hrana te poslje toga prodaje (na što isto uzimaju porez), ili od kazni ako je površina zapuštena (umjesto da npr. dodjele tu površinu na korištenje nekome tko bi radeći na njoj mogao zaraditi za život).

Ako se radi o napuštenim prostorima zakoni (tj oni koji ih donose) nemaju apsolutno nikakvog razumjevanja za potrebe zajednice, pa se tako skvotiranje smatra krivičnim djelom oduzimanja prostora bez odobrenja vlasnika.Vlasnik ima pravo izbaciti skvotere/ice u roku od 30 dana (u Europi je to uglavnom 48 sati) od zauzimanja prostora,a ima i pravo tražiti pomoć od policije.Ako skvoteri/ice uspiju zadržati prostor duže od 30 dana onda vlasnik i policija više nemaju ovlasti, već slučaj ide na sud. Ali sud će onda sigurno presuditi u korist vlasnika, pa će skvoteri/ice i u ovom slučaju biti izbačeni. Ali ipak nije sve tako crno. Uvijek postoji mogućnost nagodbe sa vlasnikom ili kada je država vlasnik onda se već može pregovorima doći do mogucnosti korištenja, na osnovu ideje kulturnog centra, ili sl. Samo trebate biti uporni.