Pritisne li nešto u vama kočnicu baš kad krenete u nove pobjede? Istražite zašto se opirete, odgađate i olako odustajete od svojih planova. Ključ je u potisnutim osjećajima
Poruka iz podsvijesti koja kaže: NE!
Kako bi život bio jednostavan kad bi sve išlo glatko, kada biste svake večeri u svojem dnevnom planeru mogli staviti upravo onoliko kvačica koliko ste imali i planiranih obveza, kada ne bi bilo odugovlačenja, izbjegavanja i osjećaja težine koji vas čini tupima ili ukopanima u mjestu. Što je to? Što je ta unutarnja težina koja čovjeka sabotira u njegovim planovima?
Nema osobe koja povremeno nije, u manjoj ili većoj mjeri, osjetila otpor. Možda ste osjetili otpor prema obavljanju posla? Prema odlasku na obiteljski ručak? Prema završavanju fakulteta? Možda ste osjetili generalni otpor prema životu jer „stalno nešto morate“? Ili ste upravo prema onom što jako volite i želite – prema pisanju ili slikanju. Što ako ste osjetili otpor prema nečem što si nikako ne možete objasniti – recimo, prema odlasku na more? Kakva to smisla ima? Međutim, kada je otpor u pitanju, ništa nije čudno. To je sidro koje se može zakačiti za bilo što.
Otpor je vrlo snažna poruka iz podsvijesti. Ta je poruka vrlo jednostavna. Glasi: NE! Svjesno se želite pokrenuti u nekom smjeru, ali u sebi kao da imate neko drugo biće koje to ne želi. To „drugo biće“ sazdano je od potisnutih osjećaja i čini se kao da ima svoju volju. I sve dok ne sagledate širu sliku i ne otkrijete što ono želi, ne možete otkriti što vas drži u klinču otpora.
Tein primjer
Evo primjera. Tea je dvanaest godina studirala stomatologiju i nikako joj nije bilo jasno zašto joj je tako teško učiti, zašto sve odgađa do zadnjeg trenutka i zašto cijele dane provodi pred televizorom gledajući serije. „To kao da je jače od mene“, bilo je jedino objašnjenje koje joj je padalo na pamet, iako nije imala pojma što „to“ zapravo jest. Bila je fiksirana na učenje i mislila je da bi, kada bi završila fakultet, svi njezini problemi bili riješeni i nikako nije uspijevala sagledati širu sliku životne situacije u kojoj se našla.
A šira je slika izgledala ovako: nakon fakulteta Tea je trebala početi raditi u ordinaciji svojeg oca, s kojim je imala vrlo težak odnos. Otac je oduvijek bio vrlo nametljiv, kontrolirao ju je i odmalena joj ulijevao strah. Biti vječna studentica za Teu je bilo mnogo lakše nego početi blisko surađivati s ocem – i zato su njezine emocije birale ostajanje na mjestu. Tu je bilo sigurnije.
http://www.sensaklub.hr/clanci/lifecoach/