Konačno opet nov drugačiji...
Ili jednom potisnut... Zaboravljen...
Izgubljen u tihoj tami... 
San koji svijetli jedinstvenu beskrajnost bivanja...
Nosi me duboko u potisnute tajne...
Dodirujemo se lako moj san i ja... 
U nekazanom sjaju mojih čežnji...
Da se prepustim svjetlucanju...
Skrivenom... 
Iz blage potištenosti nastaje blagostanje...
Tisuće blistavih kamenčića trepere na putu koji to nije...
Da li me čuješ...
Osjetim i slušam tvoj dah na mojoj ledenoj koži...
Drhtim na dodir tvoje hrapave ruke...
Sav nesklad nestaje u skladu tijela koja se gube...
Dišemo kao jedno stopljeni u istim otkucajima...
Dosanjali smo se... 
I sada smo ovdje...
Gdje nema ništa...
Ništa ne treba...
Potonuli u suzama radosti...
U navali pouzdanja... 
Iz olujnih valova hrabrosti...
Izranja more dubokog povjerenja...
Mi jesmo san...
Dok klizimo nježno...
Obuzeti željom...
Ranjeni bolom...
Zabrinuti strahom...
Ohrabreni hrabrošću...
Ljubljeni ljubavlju...
Vodimo jedno drugo u traganju za igrom...
Igrajući se bivamo...
Opijeni...
Ljepotom našeg sna...