Poput djece koja nam plačući
donose svoje potrgane igračke da ih popravimo,
tako sam i ja donio Bogu
svoje slomljene snove,
jer On je moj prijatelj.
Ali tada, umjesto da Ga pustim
da u miru radi,
jurcao sam uokolo i pokušavao pomoći
na svoje vlastite načine.
Napokon sam zaplakao i nestrpljivo upitao:
"Kako možeš biti tako spor?"
"Dijete moje, rekao je, "što sam mogao učiniti?
Nikad nisi popustio i sve mi prepustio."
Nepoznati autor