Ustala sam u šest sati. Sjela u dvorište,opuštena uživala uz jutarnju kavu.Ugodna svježina i miris borova probudili su mi čula.Bacila sam pogled na travu u kojoj su blistale kapljice rose.Divno jutro!

Pogled mi odlutao preko krovova kuća na šumu. Uvijek odem na Sljeme do Medvedgrada.... zaboga, kad sam zadnji put bila u ovoj šumi koja mi je pod nosom. Idem sad! Laure mi danas nema pa ću lijepo prošetati.

 Desetak minuta kasnije eto me u šumi.Poželjela sam joj dobar dan i zamolila za boravk u njenoj raskoši. Mir i miris šume treba doživjeti,tu su riječi nepotpune.U tom spokoju pjev ptica oživio je idilu.Polako sam hodala poznatim mi putem. Ipak ima promjena, nekako je sve zaraslo, znak da nema previše posjetitelja.To me obradovalo jer kuće su ionako previše ušle u to carstvo.

 Dobrodošlicu koju sam poželjela, šuma mi je uzvratila. Raspoloženje je bilo čarobno.Pjevala sam sat i pol koliko sam bila tamo. I to ne bilo što, stihove koje sam sama skladala.Inspiracija je bila nevjerojatna, požalila sam što nisam uzela olovku i papir pa da to sve zabilježim.I nije samo to. Pronašla sam vrganje za koje sam vjerovala da ih ovdje više nema.

Slikala sam ih doma u travi  

Vrijeme boravka bližilo se kraju. Potragu za vrganjima ostavit ću za drugi put,danas to ionako nisam imala u planu. Provela sam neplanirano divno jutro. Trebala bi to češće prakticirati. Nakon te jutarnje šetnje baš se dobro osjećam,kao bi rekli napunila sam baterije....

A uz sve to imat ćemo slasne vrganje,tri,40 dkg. koji sad čekaju na obradu.