Prije petnajstak godina nekom čudnom urbanizacijom počele su nicati zgrade i to na mjestima  gdje nikako nebi trebale biti.U okruženju  obiteljskih kuća počele su nicati ružne građevine a životinjska staništa naveliko su poremećena.Fazani su nestali, ptica je bilo sve manje, vjevericu nisam vidjela godinama.Ostalo je malo praznog prostora, a ako se ovako nastavi nestat će ovo malo šume a naselje će se spojiti sa gradom.Znam da su neke stvari neizbježne, ipak bi se trebalo voditi računa o šumama i životinjama.Pojedinac može malo, ali da se svi osvijeste  tek onda nebi bilo opasnosti za životinje.

Unatrag godinu dvije primjetila sam promjene nabolje u pogledu životinjskog svijeta.Fazani se naveliko oglašavaju iz preostalog šipražja,očito su navikli na ljude. Na livadi uz prometnu cestu vidjela sam srnu kako mirno pase, primjetila sam da i ptica ima više.Neki dan u dvorište mi je došla vjeverica.Ostavila sam joj orahe ispod bora ako opet dođe da se pogosti. Trebali bi se svi radovati tim promjenama i brinuti o tim životinjama. Za njih postoji velika opasnost od prometa, posebno se bojim za srnu.Osim prometa ima krivolovaca koji bi ju bez milosti ubili i pojeli.

Iako smo u blizini grada priroda i životinje dio su ovog staništa.Mi smo to poremetili ne razmišljajući pri tom da smo poremetili i svoj život.Te životinje i priroda dio su ravnoteže. Naštetili smo prirodi ali i sebi.

Promatrajući povratak životinjica  iskreno se nadam da se i ljudska svijest mijenja. Trebali bi više voditi brigu o životinjama čije smo stanište narušili, koje žive uz nas. Njihovo prisustvo daje nam radost,ne samo to, trebao bi nam to biti potsjetnik da smo i mi dio prirode koju bi trebali poštivati.

Tekst:Ljubica