Jelica Stipaničev Mustapić |
Duhovnost je posljednjih dvadesetak godina godina postala izuzetno istraživan fenomen u području medicine, posebno psihijatrije. U sve većem broju zemalja duhovnost nalazi svoje mjesto i u direktnoj kliničkoj primjeni. Programi imaju za cilj integrirati duhovne potrebe i potencijale pacijenata s terapijskim procesom. Osnovni elementi kliničkih programa za poticanje duhovnosti su:
Značajke koje bi programi trebali imati:
Utjecaj vjere na duševno zdravlje
Čovjek kao osoba djeluje cijelovito i svrhovito. To znači da se sve ono što se događa na jednoj razini utječe na funkcioniranje drugih razina. U čovjeku se, a da on toga nije ni svijestan događa prožimanje duševnih i tjelesnih elemenata. Primjer osoba koja se nije dobro naspavala zbog konflikta, straha, potisnutih emocija:
Kad govorimo o zdravlju na emocionalnoj razini govorimo o duševnom zdravlju, to znaći da osoba :
Psihologija sugestije - u mnogim istraživanjima je dokazano da čak 50% učinka lijeka dugujemo placebu. Snaga vjere Snaga vjere – pravo istinsko ozdravljenje događa se vjerom u svemogučeg Boga koji iznutra mjenja čovjeka i otvara mu horizonte slobode i novog života. Vjera kao temeljno povjerenje u Boga traži da priznamo istinu o sebi i da se spustimo u svoju nemoć – susretnemo se sa svojim ranama, traumama i potisnutom tjeskobom koju izaziva osiječaj vlastite nemoći. Tko se usudijedno vrijeme izdržati u tjeskobi i priznati vlastitu nemoć ima šansu da istinski zavapi Bogu i bude uslišan. Čovjek je u naravi religiozno biće. Religioznost je otvorenost prema apsolutnim vrijednostima kao što su istina, ljubav, sloboda,dobrota. Duhovnost je dispozicija koja se kasnije pretvara u vjeru. Vjera je osobno i svjesno opredjeljenje za Boga. Snaga vjere u liječenju bolesti. Moramo posvjestiti da bolest ne dolazi od Boga i nije Božja kazna za grijehe. Bolest je prilika da se Bog proslavi u namaako vjerujemo. Uvjerenje da Bog zna za moju Bolest i patnju može u osobi probuditi nadu da će se intervenirati i udjeliti zdravlje. Po svakoj bolesti bi čovjek trebao nešto naučiti jer nas vjera potiće da se pravilno postavimo prema životu i bolesti. Duhovne metode Čovjek koji vjeruje nikad ne može biti bespomočan pred bilo kojim izazovom pa tako ni pred bolešću. Važno je što više aktivirati svoju vjeru da nas Bog sluša, čuje i može nam pomoći. Ozračje Božje ljubavi doživljene u molitvi čisti psihu od negativnih misli i deprimirajućih osjećaja, liječi rane duše i povečava slobodu i jasnoću duha. Vjernik koji se moli, na najboljem je putu da snagom koju prima od Boga u molitvi pobjedi svoju neurozu i razne oblike depresije. Plod molitve je zdravlje duše i tijela. „ Duša se hrani onim što je veseli“- kaže sv. Augustin, a nju više veseli druženje s Bogom koje se ostvaruje po molitvi:
Vjera pomaže na svim razinama osobnosti:
Potpuno zdravlje ima osoba koja se dobro osijeća i uspješno funkcionira na svim razinama. Vjera pomaže čovjeku da se što više približi idealu duševnog zdravlja, jer ga izvlaći iz osječaja bespomoćnosti. Ima moć osmisliti izgled besmislene patnje, te pomaže osobi u osmišljavanju života i savladavanju životnih poteškoća i psihičkih problema. Kako vjera doprinosi nadvladavanju neuroze? Neuroza
Neurotik
Duševni bolesnici(depresivni neurotičari)
Neuroza u jezgri osobenosti je strah i tjeskoba
Neurotičari i psihotičari bježe od stvarnosti i istine
Neurotičari izgube strpljenje
Neuroza bijeg u bolest da bi se izbjegla patnja
Manifestacija bolesti Čovjeka čini duševno bolesnim:
Najteži oblik psihičkih bolesti su psihička stanja u kojima u kojima osoba gubi kontakt s realnošću. Svoj ego poistovjećuje s patologijom u kojoj se nalazi i ne želi promjenu, odnosno ne uviđa u kakvom se teškom položaju nalazi. Najčešća psitočna stanja su:
Depresija Psihijatrija, terapeutska teologija i religija imaju zajednički cilj pomoći ljudima da osmisle i prevladaju svoju patnju pri čemu depresija predstavlja jednu od največih ljudskih patnji. Odnos između vjere i depresije je vrlo složen aktuelna depresija utječe negativno na vjeru i duhovni život oboljelih, a prava vjera može pridonjeti prevenciji i izlječenju od depresije. Terapeutska teologija polazi od pretpostavka da bolest ima temelje u oštečenom odnosu prema Bogu. Posljedica je gubitak osjećaja vlastite vrijednosti, osjećaj nesigurnosti, bespomočnosti, pesimizm i beznadnost, nezahvalnost i zavist, gubitak životnog smisla. Radi se o manjkavom načinu suočavanja sa životom:
Duhovno orijentirana terapija depresije Duhovni preporod je nužan proces opraštanja, dobrote i ljubavi za konačnu pobjedu nad depresijom. Afektivno obraćanje – prihvaćanje odgovornosti za emocionalni život i spremnost da se priznaju, okaju i oproste propusti i traume koje nas udaljavaju od Boga. Radi se o iscjeljivanju negativnih emocija i poticanju pozitivnih osjećaja. Moralna konverzija – usmjeravanje osobe s neposrednog i sebičnog zadovoljavanja trenutačnih potreba,kao i lažnih vrijednosti za etičnost i pravednost za težnju prema općoj dobrobiti. Intelektualno obraćenje - traži od osobe da svoj odnos prema Bogu izrazi na svoj osoban i osobit način, a ne samo ponavljanjem vjerskih doktrina i tako razvije balansiranu životnu filozofiju. Religiozno obraćenje – uključuje redovitu molitvu i meditaciju, post, duhovno čitanje i davanje milostinje, a usmjerava nas da živimo za istinskog Boga, a ne za lažne ideale. Sociopolitičko obraćenje – temelji se na načelima legalne, distributivne i komunikativne pravde i prava svih da sudjeluju u dobrim stranama života. Tjelesno obraćenje - uključuje skrb za tijelo kao hram duha kroz koji se njeguje duša i osobnost izražaja. Cilj nam je povečati vitalnost kroz vježbe zdravu prehranu, seksualnost i san. MOLITVA predstavlja specifičnu i karakterističnu duhovnu aktivnost u terapijskom procesu:
Dobrobiti terapije molitvom:
Rizici terapije molitvom:
Liječenje PTSP ( iskustvo Psihijatrijske klinike u Tuzli) U vrijeme terapijskih seansi s bolesnicima pojavila se težnja za duhovnim najčešće vjerskim objašnjenjima života. Slijedeći potrebe pacijenata ponuđen je termin za duhovnu terapiju bez obzira na specifićnost religijskog i duhovnog usmjerenja. Postojanje grupe olakšava rehabilitaciju dopuštajući da shvate da su im ljudi dostupni u kritičnim trenucima. Iskustvo je pokazalo da su ovakve grupe omogučile prolongiranu socijalnu i duhovnu podršku za žrtve izrazito teških trauma. Zaključak Mogli bi reči da je čovjek zdrav samo kao cijelovito biće pa u depresiji treba liječiti tjelesnu, psihičku, socijalnu i duhovnu dimenziju ako želimo postići iscjelenje i spriječiti ponavljanje depresivnih epizoda.Pokušajmo to prihvatiti tako da objasnimo bolesniku – vjeriku da može odabrati da mu središnja točka života ne bude bolest, već Bog i tako mu otvoriti duhovni put nade, iscjelenja i spasenja. Na kraju zaključimo da su lijekovi iz Božje ljekarne dostupni svima. Literatura: Vjera i zdravlje, zbornik radova, zaklada „Biskup Josip Lang“, Zagreb, 2005 Izdvojena poglavlja: Herman Vukušić: Duhovnost i medicina Mijo Nikić, Psihologija sugestije i snaga vjere – intrakcija duha duše i tijela Miro Jakovlević, Duhovnost u prevenciji i liječenju depresije Mevludin Hasanović, Izet Pajević, Osman Sinanović: Spiritualna grupna psihoterapija u tretmanu psihotraumatiziranih |