Sa prvim proljetnim zrakama sunca  i kapima otopljenog snijega, koji u jednoličnom ritmu tupka po daskama  prozora, dok na obližnjim granama divlje trešnje, tik do same kuće, cvrkuću ptice u svom svijetu zavođenja i ljubavi, skidam sa sebe ostatke duge zime i lagane melankonije, ispunivši kuću poletnim muzikom Dvoržakovih "Slavenskih plesova".

Do mene dopiru zvuci žubora  rijeke, pjev ptica.......Pred očima otvara se svijet pun boja, pun života....Cvijetne livade i zujanje pčela, šum vjetra , lelujanje grana......

Tijelo se njiše u ritmu muzike, noge klize po parketu....Raširenih ruku poželim zagrliti dan, podijeliti radost novog buđenja....

Ona slavenska duša u meni hrli ka domu, trči poznatim stazama djetinjstva i mladosti......

U mislima sam na obali Drave, pozdravljam labudove i patke što lagano plivaju niz vodu, dodirujem prvo cvijeće, udišem mirise proljeća.

Promatram drugu obalu rijeke, ispunjenu malenim , drvenim kućicama u nizu, jednu ljepšu od druge, sa uređenim okolišem punim zelenila.

Žalosne vrbe ponizno su poklonile svoje glave,  a grane im  dodiruju vodu. Kao da prstima brčkaju po njoj  uživajući u njezinoj svježini....

Sjedim na kamenom žalu, a virovita bistra rijeka teče i priča o sudbinama svih što su se našli tu pokraj nje...da podijele s njom i radost i tugu.....

Zatutnji vlak po staroj pruzi na mostu......zalaje pas otrgnut sa lanca gospodaru.....a nebo....ono se plavi.....

Vrijeme je stalo za koju minutu...dovoljno dugo da ne zaboravim kako je lijepo živjeti sada, osjećati strujanje života oko sebe i  u sebi.....