HRVATI MI IDU NA JETRA  nikakvo čudo... družim se s njima već trideset i osam godina

Kao prvo, svi sve znadu.Drugo, ostavljaju smeće za sobom.Treće, u stanju su da vam probiju uši s revolucijom i ženama. Dim njihovih cigareta puni barove

U trokutu između Münchena Vancouvera i sidnejskih dokova: U lijevoj mladi luk U desnoj komad pečene janjetine U džepu Katekizam hrvatskih kamikaza.

Dodajmo tome da uvijek nalaze ispriku za svoje postupke; Kao veliki ruski državnici uvijek nađu prikladan savjet: Zašto ne pišeš osjećajne pjesme? Ti bi trebao biti borbeniji! Od tebe smo s pravom očekivali više. Govore Hrvati.

Vi možete zajebavati poeziju, ali ne i mene, odgovaram ja. I to je dovoljno da se uvrijede -Bilo što je dovoljno da se uvrijede

Zapale novu cigaretu i Emigriraju nekuda.

Ponekad ih ne vidim godinama Ponekad desetljećima. Ja pokupim smeće za njima i ugradim ga u sljedeću pjesmu. Ne moram naglašavati da žalim što se tako lako vrijeđaju.

Ali hrvatski pjesnik ima pravo i rodoljubnu dužnost da kaže što mu ide na jetra.U mom slučaju to su Hrvati.

Možda je posrijedi onaj panični osjećaj da su ti ljudi dio moje sudbine? Možda je razlog u činjenici da polako ali sigurno gubim živce? Možda. Dopuštam razne mogućnosti, ali ne vidim nikakvoga razloga za čuđenje.

Boris Maruna