Poznati radijski voditelj i skladatelj te voditelj skupova HDZ-a 90-ih
godina, Mario Mihaljević, se na vrlo originalan način oprostio od
vladajuće stranke kroz pjesmu stavljenu na internet.

Ja sam Mario Mihaljević i kako sam s ovom strankom 90-te imao neku
vezu ovo obraćanje HDZ-u smatram kao svoju moralnu obavezu.

Ne, ne obraćam vam se zato što mi sad neki s razlogom vade mast,
spočitavajući mi kako sam vas i ja između ostalih doveo na vlast.

Ma ne, bez obzira sve što ja oko sebe vidim, ja se te '90. ne stidim,
čak bi se vratio istog trena tamo.

Sjećaš se Šeks, kako smo ponosno pili na eks?

Sad oko tebe ne vidim više ni Pericu , ni Jožu, Stipu, nisu tu ni
Žagar, ni Lučev, Domjan.

Ja sam na skupovima uživao ne tražeći, što bi se danas reklo, ni lipu,
kao ni pokojni Tomislav Ivčić i Ivo Fabijan.

Nadam se samo, da su se oni što su Čermakovu kesu nemilice praznili,
svome dobročinitelju barem nekim pismom u Haag javili.

Bilo je to vrijeme kada je vaša Predsjednica bila jako simpatična
radijska kolegica,

možda baš zato što se nije petljala u velike misije, nego predano
radila za djecu emisije.

Mislim da je u to vrijeme tek podizala kečke, a njen prethodnik u
inozemstvu istodobno slikavao golišave cure i potajice dečke.

Ne, ne bojte se i ne budite tužni, jer niste mi ništa novčano dužni,
bez obzira što od invalidske penzije, nemam dostojno ni za režije.

Kada mi je Tuđman, kao pravi pošteni drug, priznao taj dug, vjerujte,
nije mogao shvatiti da mi ništa ne treba vratiti,

ali rekao sam mu: kako mi je dužan napraviti zemlju po mjeri
hrvatskoga čovjeka i tu nema zastare, dužni ste mi to dovijeka.

A vi, jadni bili, što ste učinili najveselijem narodu na svijetu,
ukrali ste osmijeh, a kod onih od kojih smo u svemu bolji, izazivamo
podsmijeh,

radniku ste oduzeli dostojanstvo, sanjarima budućnost i tajanstvo,
djeci ste zagorčili djetinjstvo, ženama ugrozili materinstvo.

O poštenju nam dociraju lopovi, a seks predaju popovi.

Cijeli je narod u stanju PTSP-a, zbog vašeg HDZ-a.

Po kontejnerima se kopa, po pučkim kuhinjama klopa, prijateljstvo je
nepoznata riječ, a nije nam kriv ni Beograd, ni Pešta, ni Beč.

Što je ostalo od domovine u kojoj su banke vlasnici naše imovine, zbog
bijede ne možemo na prodano nam more, a svakim je danom sve gore i
gore.

Zanosno domoljublje zamijenilo je vaše samoljublje, Predsjednica vam
svaki dan mijenja broš, a vi kradete još, još i još.

Hrvatski čovjek je izgubio sebe, a vama se jebe.

Znate kako ćete vratiti dug meni, a i spasiti domovinu?

Tako da odete u pičku materinu!

Bez obzira što će se sada prekrižiti neki lažni vjernik ili pater,
jebo vam pas mater!