Poput ostalih posada prije Apolla 15, Shepard i Mitchell proveli su veći dio priprema uvježbavajući postupke tijekom leta i osnovne tehnike EVA-e. Zapravo, zbog različitih razloga, posada četrnaestice je možda bila i slabije pripremljena - u geološkom smislu - negoli druge posade. No, tijekom godina, i oni su bili do određene mjere bili podučavani u geologiji. Bilo im je rečeno što trebaju potražiti, pa su - na koncu konca - znalački prikupili reprezentativnu zbirku uzoraka, pomno tragajući za svime što je odstupalo od običnog. Snimivši pri tom fotografije nužne za dokumentiranje nalaza. Nakon nekih sat vremena uzimanja uzoraka i snimanja, bili su spremni za povratak niz brijeg.

Trenutak prije negoli su krenuli, Shepard i Mitchell zastali su kako bi se pribrali i divili se pogledu. Premda su gledali od Sunca, bili su dovoljno visoko da opaze sjene u većim kraterima, sjene koje su krajoliku davale teksturu. Istaknute značajke terena koje su koristili tijekom slijetanja, jasno su se vidjele u blizini LM-a, a onkraj lendera, ALSEP se iskrio na sunčevom svjetlu poput "malog dragulja". Cijeloga su se dana mučili određujući udaljenost jer se nisu mogli osloniti na neke poznate objekte koji bi im poslužili kao mjerilo, nije bilo razlika u bojama koje bi razlomile prizor u odvojene površine, niti je bilo izmaglice koja bi pomogla pri razlikovanju malih, relativno bliskih kratera, od onih većih u daljini. Uz određeno iskustvo, mogli su prisutnost ili odsutnost gromada na rubovima kratera uporabiti kao indikator promjera kratera, a time i njihove udaljenosti. Ali njihovu neizvježbanu oku, jedino je LM predstavljao valjano mjerilo. On se nalazio na oko kilometar i pol udaljenosti, a tako je i izgledao.