Tijekom rane faze uspona, dobro su napredovali, Shepard obično prednjačeći i vukući kolica, dok je Mitchell išao za njim, nastojeći prepoznati upadljive oznake u terenu gledajući u zemljovid. Mitchell je bio dobar pripovjedač, pružajući Houstonu opis boje i teksture površine i povremeno preuzimajući ulogu tegljača kolica.

 

Ubrzo je uspon postao prilično strm - s oko deset postotaka nagiba - i njih su dvojica disala dovoljno glasno da ih mogu čuti u Houstonu. Površina je bila meka i posuta dovoljnom količinom kamenja veličine šake, pa je na jednom mjestu - dok je Mitchell vukao kolica - Shepard prišao i podignuo stražnji kraj kolica, pomažući nositi ih. Činilo se da sada brže napreduju. Shepard je stao davati ritam : "Lijeva, desna ! Lijeva, desna !"

 

Marš je potrajao jedva oko minutu, kada je Shepard zatražio stanku. Broj otkucaja srca bio mu se popeo na 140 u minuti i odmor mu je bio prijeko potreban. Kao i tijekom misije Apolla 12, kruti pojasni zglob odijelâ kakva su nosile rane posade, vjerojatno ih je tištao. Shepard i Mitchell zastali su na par minuta kod prve poveće gromade na koju su naišli - oko 3 i pol metra dugačkog i po oko 1,2 metra širokog i visokog kamena. Sjedenje nije dolazilo u obzir : no, barem su mogli mirno stajati nekoliko minuta dok su snimali panoramske nizove i izbliza fotografirali gromadu.

 

U tom su se trenutku već uspinjeli po cijeli metar na svakih pet metara puta i mogli su hodati jedva oko minutu prije negoli su ponovo morali zastati. Odmorili su se, ponovo se malo uspinjali, a onda je bio red na Houstonu da im predloži stanku.

 

"Dobro, Ale i Ede", javio im se Fred Haise, zadužen za vezu s astronautima. "željeli bismo da se ovdje još malo odmorite."

 

Shepard se nije prepirao. "Važi. Ovdje je nagib prilično strm.

 

"I mi smo to zaključili", kazao je Haise, "po tome što smo čuli od vas."

 

Shepard s osvrnuo na situaciju u kojoj su se zatekli. Izvan LM-a su bili oko dva sata i ostalo im je još možda petnaest do dvvadeset minuta dok ne budu morali stati, uzeti uzorke stjenovite podloge i poći natrag prema LM-u.Premda nijedan od njih nije imao previše povjerenja u svoju sposobnost prosudbe udaljenosti, Shepard je procijenio da bi im, uz trenutnu brzinu napredovanja, trebalo još najmanje pola sata do ruba. Bilo je vrijeme, zaključio je on, da izaberu nekoliko zgodnih gromada - nekoliko takvih zateklo im se u blizini - i počnu uzimati uzorke.

 

Njih su dvojica neko vrijeme raspravljali o tome - Mitchell osobito voljan nastaviti dalje, kad li se umiješao Haise.

"U redu, Ale i Ede. Prema vašem položaju i vremenu koje vam je potrebno da stignete do Čunja, iz Stražnje sobe (geološka podrška) kažu da to gdje ste se zatekli, možete smatrati rubom kratera."