23.10.2021. 10:01h
Član Turmalino
Draga Irida, zaspala sam sa mislima na koji način da otplatim kredit, koji mi onemogućava dalje investiranje u biznis. Kada bih sve proizvode koje pravim prodala onda bih to i otplatila i možda bih mogla već da mislim o odlasku iz sadašnje firme, jer bi mi biznis išao dalje. Intenzivno razmišljam o tome već danima kako sve to da postignem i sanjam sledeći san:
Sa jednom drugaricom se nalazim u nekoj umetničkoj galeriji ili muzeju. Ta galerija je u zatvorenom prostoru, ima kamene široke stepenice i veliki sims, pa se sa donje strane vidi sprat. Nas dve smo se popele uz stepenice i sele na taj sims, noge smo prebacile preko da vise. Taj sims kao da ima sedišta pa možeš i na taj način da posmatraš izložbu. Takve galerije postoje u inostranstvu, npr u Majamiju ili Parizu, Van Gog galerije. Kako sedimo mi gledamo na ulaz u galeriju. Pijemo sok, pričamo i smejemo se. Jednostavno, uživamo. U tom trenutku na vrata ulazi jedna naša poznata spisateljica i slikarka (u stvarnosti se ja sa njom odlično znam i nisam baš u dobrim odnosima, odnosno u prošlosti smo imale nekih neprijatnosti, na početku moje karijere, gde smo i prekinule kontakt, jer ga ona više nije želela, šta ja znam iz kog razloga, mislim da ne voli mlađe kolege, jer je dosta starija od mene, konkurencija). Ona seda na donji sims koji je potpuno u mraku. Ja znam da se ona tu nalazi, ali je ne vidim, jer su reflektori okrenuti prema slikama izloženim na suprotnom zidu. Nakon tog zvaničnog dela izložbe, moja drugarica i ja se pridrižujemo dole sa autorima izložbe, pričamo i sve normalno i onda se odjednom pojavljuje ova poznata spisateljica koja mi se obraća i kaže: "Ti si me posmatrala" . Ja sam iskreno bila zaprepašćena, jer kako sam mogla nekog da posmatram ako je taj neko bio u mraku sve vreme i nije se video. Bez obzira na to što sam znala i videla da je tu sela, ja nju nisam mogla da vidim tokom izložbe. Ona je to rekla prebacujući mi krivicu što je nisam pozdravila, a zna da nismo u dobrim odnosima zbog nje. Prilično mi je ovaj san konfuzan i baš bih volela da mi pomogneš da ga raščlanim i da sklonim ovu blokadu koju očigledno imam i koja me koči u nečemu. Hvala!
Usponi u snovima su dobri i uvijek sugeriraju napredak, ali nitko ne voli osjetiti na sebi pogled "s visoka".
Strelovito putuje samo metak, napredovanje po ravnom ide često stopu po stopu, korak po korak i uz stepenice se može napredovati samo stepenicu po stepenicu, svako preskakanje te može polomiti. Usponi na planine su često nalik na puzanje, četveronoški se napreduje centimetar po centimetar.
Većina umjetnika stvara svoju umjetnost i u nemogućim uvjetima, a ti želiš prvo stvoriti uvjete za bavljenje umjetnošću, tu je nešto naopako postavljeno. Umjetnik mora izaći iz zone ugode da bi osjetio srž života i "vlastitom krvlju" potpisao ono što radi. Van Gogj je završio u ludnici (i ne samo on), ali nije prestao stvarati i s nikim se nije uspoređivao.
Imaš problema sa mišljenjem drugih ljudi, to smo vidjeli u tvojim snovima o tvojoj porodici i njezinim članovima, ali nisi spremna čuti drugu stranu, napraviti prvi korak. Sada se pojavljuje rivalka u umjetnosti...i opet je ona kriva....taština umjetnika je legendarna..., ne budi još jedna njezina žrtva...
Nekad je jeo u pučkoj kuhinji, a sada sklada glazbu za balet
Mene trenutno impresionira nebjerojatna priča beskućnika koji se vinuo među zvijezde.
Tebi sretno....!!!