Član gemini1

Upisao:

gemini1

OBJAVLJENO:

Natalni horoskop Isusa Krista

Natalni horoskop Isusa Krista
Astrologija i izrada horoskopa od najranijih su dana bili prijeporna tema, najprvo u hebrejskoj religiji, a kasnije i u kršćanstvu. Ni Novi zavjet tako ne odaje jednoznačan stav po ovom pitanju, pa tako možemo zaključiti da ono što nije izrijekom zabranjeno, ipak se može prakticirati, bar što se kršćana tiče. Evanđelja, odnosno sam Isus Krist nije se izjašnjavao u pogledu ispravnosti prakticiranja astrologije. Budući je njegovo samo rođenje bilo prorečeno od strane maga – astrologa, posve je logično da evanđelja astrologiju ne osuđuju. Jedina naznaka u Novom zavjetu koja bi se donekle suprotstavljala proricanju po zvijezdama može se naći u prvoj Pavlovoj poslanici Timoteju, u kojoj veli da se treba kloniti «poganskih baba gatalica». Komentar bi bio da ustvari postoje dvije vrste astrologije; jedna koju prakticiraju ljudi uzvišena uma, filozofi i znanstvenici i ona druga, niža vrsta, koja se u svojoj biti bavi upravo običnim gatanjem, profanizirajući tako ovu drevnu znanost. Postoje mnogi horoskopi Isusa Krista, vjerojatno deseci. No, posebnost ovog mojeg horoskopa jest ta, da on u potpunosti odslikava Isusov portret iz Evanđelja. Ukoliko posjedujete Bibliju, možete ovo i provjeriti...
S tarotom svaki dan Čarobnjački tarot

Poznato je da su se mnogi slavni znanstvenici i filozofi bavili astrologijom, točnije njenim višim oblikom – spiritualnom astrologijom. Duhovna (ili spiritualna) astrologija zapravo je zanemarena u odnosu na niža, svjetovna tumačenja. Jedan je priznati astrolog rekao da nas spiritualna astrologija podučava tomu, da kad kretanje planeta više nema utjecaja na nas, onda imamo dokaz da je duh jači od materije. Stoga na napete (negativne) aspekte horoskopa gledamo ne fatalistički, prepuštajući se sudbini, već gledamo kao priliku za učenje ili šansu za duhovni rast, dakle mogućnost širenja naše svijesti. Poznata je činjenica , zabilježena i u katoličkoj enciklopediji, da su četvorica papa – Siksto IV, Julije III, Leon X i Pavao III bili štovatelji astrologije. Sukladno tomu, ne moramo biti veći katolici od njih i reći da je bavljenje astrologijom gubljenje vremena, ili čak grijeh. Kasniji suzdržani stav Crkve prema ovoj drevnoj znanosti jednostavno je rezultat prosvjetiteljskih ideja i odbacivanje metafizičkih koncepata, pa i onih od visoke vrijednosti i važnosti.

Nakon ovog malo dužeg uvoda potrebno je vratiti se glavnoj temi, tj. natalnom horoskopu Isusa Krista. Horoskop «Izabranika» - Mesije spominje se u «Uvodu u Novi zavjet» teologa Wilfrida J. Harringtona. On navodi kako je među kumranskim tekstovima otkriven horoskop budućeg Mesije. Na temelju tog teksta teolog Martin Mc Namara stvorio je hipotezu da su mudraci ustvari bili eseni, koji su došli javiti Herodu ono što su mislili da skriva njihov horoskop. Od ovog horoskopa zapravo je vrlo malo sačuvano, tek fragmenti na tri svitka. Sačuvani fragmenti ipak ne donose položaje planeta u trenutku rođenja, već samo karakteristike koje će krasiti budućeg Kralja – Mesiju. Saznajemo tako da će on biti rođen «u noćnim satima», što je u suglasju s Lk 2,8. Dio teksta «... do dana kada navrši dvije godine» vjerojatno stoji u vezi s Mt 2,16. Jedan od svitaka govori o Mesijinom nauku, primjerica da će sva njegova učenja ... mudrosti čovječanstva», da će «imati udjela u Božjim tajnama» i «razumjeti Božje misterije», ali i to da će «biti osuđen na smrt, no zato «neće umrijeti u danima zla». Nije li ovaj posljednji fragment nagovještaj da je Mesija na neki misteriozan način preživio raspeće?

Što se tiče godine Isusova rođenja, općenito se smatra da su to godine 7. ili 6. pr. Kr. Budući se 7. godine pr. Kr. na nebu dogodila konjukcija planeta Jupitera i Saturna, koja se na nebu sjajila poput sjajne zvijezde, po nekim mišljenjima, upravo je ovo bio znak rođenja Mesije. Prema drevnoj hebrejskoj astrologiji, upravo je konjukcija Jupitera i Saturna bila znak rođenja Mesije. Stoga ne čudi kako mnogi smatraju da je konjukcija dvaju planeta bila ustvari zvijezda koju su slijedili mudraci, iz Mt 2,1-2. Ako je godina Isusova rođenja stvarno 7. pr. Kr., onda valja pobliže odrediti i mjesec u kojem se rodio. Na osnovu Lk 2,8 moglo bi se zaključiti da se to dogodilo u ljetnim mjesecima. No, u kojem? Ovdje se možemo poslužiti također Novim zavjetom. Iz njega je kao upadljiva karakteristika razvidan njegov otpor prema autoritetima, napose prema religioznim autoritetima (saducejima i farizejima). U astrološkim timačenjima aspekata planeta nema mnogo takvih, koji bi ukazivali na ovu značajku karaktera, pa je utoliko posao lakši. Jedan od najizrazitijih takvih aspekata jest opozicija Sunca i Saturna, koja se zbila polovicom rujna te 7. godine pr. Kr. Je li to bilo točno 15. rujna ili par dana ranije ili kasnije, naravno nemoguće je utvrditi. Ne znamo ni točan sat , ali možemo pretpostaviti da se rođenje zbilo otprilike u 3: 00 sati, po lokalnom vremenu.

Mada su gornji podaci uzeti otprilike, na osnovu dosta oskudnih indicija, upravo je zapanjujuće kako ova natalna karta odgovara svim karakteristikama Isusa Krista, opisanim u Evanđeljima. Dakle, po ovom času rođenja, Mesija bi bio rođen u znaku Djevice, što bi bilo dosta znakovito, s obzirom da je rođen od djevice, a i s obzirom na njegov celibat, po kojem se razlikuje od proroka drugih religija. Osnovni elementi horoskopa još obuhvaćaju podznak ili ascendent, a on je u znaku Lava, te Mjesec u Blizancima. Zadnji element, koji zaokružuje sliku ličnosti jest kulminantni planet, a to je u ovom slučaju Mjesec. Zanimljivo bi bilo primijetiti da tri od četiri elementa horoskopa dijeli s papom Wojtilom. Papin sunčani znak jest Bik, ascendent u Djevici, a Mjesec je u Blizancima, koji je ujedno i kulminantni planet.

Neke od karakteristika Djevice, kao što su težnja za znanjem, rad u vezi zdravlja ili kriticizam dolaze u ovom pretpostavljenom horoskopu Isusa Krista vrlo očito do izražaja. Želja za savršenim obrazovanjem bila je prisutna još od dječačkih dana (Lk 2,41-50), tako da možemo pretpostaviti da se kroz razdoblje od dvadesetak godina kontinuirano duhovno razvio, postavši nadmoćan u odnosu na tadašnje duhovne autoritete, farizeje i saduceje. Na težnju za znanjem, a napose za duhovnim znanjem ukazuje cijeli niz elemenata ovog natalnog horoskopa, dakle pored Sunca u Djevici, također i Mjesec u Blizancima, Merkur u Vagi, Neptun u Škorpionu, Sj. Čvor u 9. kući, te Kiron u Strijelcu. Ovdje valja spomenuti da znak Djevice nije baš karakterističan za misticizam i bavljenje religijom, no tu je također cijeli niz drugih elemenata koji govore tome u prilog, kao što su Mjesec u trigonu s Plutonom, Venera u konjukciji s Neptunom, Jupiter i Saturn u 8. kući u Ribama, Uran u Ribama, te Kiron u Strijelcu. Rad u vezi zdravlja također je karakterističan za znak Djevice, znak koji se odnosi na 6. kuću, a to je polje posla i  zdravlja. Pri tome je važno da vladar kuće, planet Merkur, bude u dobrim aspektima. U ovome natalnom horoskopu Merkur je pozitivno aspektiran, prima dobre aspekte od Plutona i Mjeseca. Merkur (ili grčki Hermes) u hebrejskoj se religiji poistovjećuje s arkanđelom Rafaelom, vladarom ovog planeta, čije ime znači «Bog liječi». Dakako i ostali arkanđeli; Mihael, Gabriel i drugi odnose se na Sunce, Mjesec i druge planete, tako da nema nikakvog razloga da astrologiju promatramo kao (samo) poganski nauk. Ovako, možemo povući jasnu paralelu s Dionizijem Areopagitom i njegovom «Nebeskom hijerarhijom», gdje vladari planeta stoje kao intermedijarni entiteti između Boga-stvoritelja i ljudi. Nakon ove male digresije, vratimo se ponovno natalnom horoskopu Isusa. Dakle, još jedna od tipičnih kakrakteristika Djevice jest kriticizam, tako da je primjerice i zanimanje kritičar vezano za ovaj znak. Kao što vidimo iz Evanđelja, i to prvenstveno sinoptičkih, oštrica Isusove kritike upućena je ponajviše farizejima, ali i vlastitim učenicima, onda kada oni pokazuju neshvaćanje njegovog učenja. Citati koji na ovo ukazuju doista su mnogobrojni, a najvećim su dijelom iz Mateja i Luke. Jedna od daljnjih značajki Djevice, materijalističkog znaka čiji je element zemlja, jest konzervativnost. Ona je u ovom slučaju samo djelomično prisutna, i to u početku Isusova nauka. Sjetimo se samo Mt 5,17 [ «Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i proroke» ] ili Mt 10,5-6 [ «Nemojte ići među pogane ili ulaziti u gradove Samarićana...» ]. No, kasnije Isusov nauk sve više poprima obilježja univerzalizma [ «Ovo evanđelje bit će propovijedano u cijelom svijetu, kao zavjet svima narodima» ]. Dočim na tradicionalne i konzervativne stavove više utječu, pored Sunca u Djevici, Saturn u 8. kući u sekstilu sa zenitom, na univerzalizam pak upućuju aspekti koji su ipak u konačnici prevladali, tj. ascendent u Lavu u sekstilu s Plutonom, te trigon Urana s Neptunom. Konkretno, Plutonov odnos s podznakom donosi reformatora, a sam ascendent težnju da se odbace dogmatski utjecaji društva i religije. Uran, planet promjena u povoljnom odnosu s planetom misticizma i duhovnog života, Neptuna daje inklinaciju k originalnom stvaralaštvu, dakle opet na neki način i reformatorskim idejama.

Budući je Sunce u Kristovom horoskopu smješteno u 2. kuću, a ona se odnosi na novac i imetak, netko bi površno gledajući mogao zaključiti kako ovo ne bi mogla ni u kojem slučaju biti jedna od njegovih značajki. No, sjetimo se što je bilo rečeno u vezi spiritualne astrologije, tj. da napeti aspekti horoskopa zapravo stimuliraju duhovni rast, stvari postaju jasnije. Sunce je naime, u ovom polju pretežno neharmonično aspektirano, što bi za prosječnog čovjeka jednostavno značilo ekonomske poteškoće, no za natprosječno duhovnog čovjeka ovo ukazuje na transformaciju vrijednosti. Drugim riječima, ovi aspekti Sunca omogućuju osobađanje od materijalnog balasta u korist duhovnosti. Jesu li onda ipak neki tragovi materijalizma vidljivi u Isusovom učenju? Odgovor je potvrdan i može se naći u sinoptičkim evanđeljima. Naime, u tri se sinoptička evanđelja novac i novčane jedinice spominju čak oko dvadaset puta, dok se u preostalom dijelu Biblije novac vrlo rijetko spominje. S obzirom da se novac (lepton, drahma, mina, talent, denar, kvadrant, stater) uvijek spominje kao metafora za duhovnu vrijednost, ovo na izvanredan način potkrepljuje naprijed izrečenu tezu. Spomenimo samo Mt 6,20 [ «Spremajte sebi blaga na nebu, gdje moljac i rđa ne uništavaju i gdje lopovi ne provaljuju i kradu» ].

Iako je Isus uvijek imao na umu starozavjetnu zapovijed o poštivanju oca i majke, ipak je, zahvaljujući napetom odnosu Sunca i Mjeseca povremeno s njima dolazio u sukob, naravno nikad preoštar. Ovaj aspekt govori o neslaganju i emocionalnoj pobuni protiv članova obitelji. Citati iz evanđelja koji na ovo ukazuju jesu primjerice Mk 3,33 [ «Tko su moja majka i moja braća» ] te Mt 10,36 [ «Čovjekovi neprijatelji bit će članovi njegovog vlastitog kućanstva» ]. Aspekt koji je ranije bio spomenut, opozicija Sunca i Saturna, pored otpora autoritetima, donosi i kompleks oca. Š. Ćorić u svojoj knjizi Psihologija religioznosti navodi psihoanalitički stav Sigmunda Freuda, a ovaj smatra da psihološki gledano Bog predstavlja uzvišenog oca. Ako psihoanaliza zaslužuje bilo kakvo poštovanje, tada udio oca – veli Freud – mora biti vrlo značajan u ideji Boga. Usprkos očitim negativnim stranama Freudova pristupa religiji, Š. Ćorić drži da od njega možemo i nešto naučiti, tj. da je za samu zdravu religioznost od bitnog značaja kako ponašanje važnih ljudi kraj nas (pa tako i oca), tako i vanjska događanja u čovjekovoj sredini, odnosno vjerskoj zajednici kojoj osoba pripada. U Novome zavjetu nema naznaka o tome kakav je bio odnos Isusa prema očuhu, Josipu, pa bi o tome mogli samo nagađati, no ipak je iz Lk 2,49-50 razvidno kako je Isusu na prvom mjestu bio njegov Nebeski otac, dok ga njegovi očuh Josip i majka Marija «nisu razumjeli».

Isus je posjedovao posebne moći, kojima je možda najviše impresionirao ljude koji su ga slijedili. Ono što se zove arhaičnim rječnikom čudesa, u moderno se doba naziva «paranormalnim sposobnostima» i «izvanosjetilnim opažanjem». Pored već spomenutog iscjeljivanja, Isusova čuda obuhvaćala su i  sposobnost materijalizacije, nevidljivost, upravljanje silama prirode i vidovitost. Ovo, s astrologijskog gledišta promatrano, omogućuje Pluton, u povoljnom odnosu prema ascendentu, te konjukciji s Merkurom u 3. kući. Pored već nabrojanih kvaliteta, Isus je morao, da bi njegovo učenje bilo uvjerljivo, imati i  osobni magnetizam i sposobnost utjecanja na ljude. I o ovome govori niz aspekata, poput Mjeseca u 11. kući, u trigonu s Plutonom, Venera i Mars u Škorpionu, Mars u povoljnom odnosu sa Jupiterom i Saturnom, te Uran u trigonu s Neptunom. No, još uvijek pobrojano ne bi bilo dovoljno, da Isus nije imao i sposobnost suosjećanja s drugima, što se vidi iz Mk 1,41 [ «Ispunjen suosjećanjem, Isus mu je dodirnuo ruku» ], te primjerice Mt 15,32 [ «Imam suosjećanja za ove ljude ...» ]. S astrologijske točke ovo potkrepljuju povoljni odnosi Mjeseca s Merkurom i Plutonom, te Jupiter i Saturn u Ribama. Uspjeh religije koju je utemeljio Isus Krist podcrtavaju dva aspekta, tj. trigon Mjeseca i Merkura, te konjukcija Jupitera i Saturna u zviježđu Riba. Tri spore planete u Ribama zapravo su najavile početak ere kršćanstva, a izvorni kršćanski simbol bila je upravo riba, kao što je poznato.

Nema sumnje da je Isus Krist bio stvarna osoba, isto tako nema sumnje da je bio velika religiozna ličnost, možda i najveća od svih. No, budući da je u svom zemaljskom utjelovljenju bio (ipak) samo čovjek, i on je bio podložan slabostima i greškama. Ovo naravno ne bi trebalo isuviše isticati, jer na svakom čovjeku moramo najprije vidjeti ono dobro. S druge pak strane razvidno je da je kasnija predaja načinila lik savršenog Bogočovjeka, bez mana. Budući da iz samih Evanđelja ovo ne proizlazi (a pogotovo iz prva dva), za ljubav istine trebalo bi, makar i u kratkim crtama naznačiti one osobine koje ga čine čovjekom, sa svim vrlinama, ali i nesavršenostima. Je li isus Krist, nesvjesno dakako, obećao svojim sljedbenicima nešto više od onog, što je mogao ispuniti? Obični vjernik će vjerojatno negativno odgovoriti na ovo pitanje, no iz Mk 13,30; Mt 10,23 i Lk 21, 32 nedvosmisleno proizlazi da će se Kraljevstvo božje zbiti već za vrijeme njihovog života, pače da neće stići završiti ni obilazak izraelskih gradova prije nego li se dogodi paruzija. Nažalost, upravo o ovome, tj. neispunjenim obećanjima, govori aspekt opozicije Sunca i Jupitera. Ovaj aspekt govori i o zahtijevanju nerazboritih i nerealističnih stvari od drugih. Ovamo bi recimo pripadala zabrana rastave braka, ono što realno govoreći može ostvariti tek ograničeni postotak supružnika. U Mt 5,28 Isus kaže da «tko god pogleda ženu požudno već je počinio preljub s njom u srcu». Mnoge žene bez takvog požudnog gledanja jednostavno bi zaključile da je muškarac ravnodušan prema njima, pa se za njega ne bi ni udavale (tj. ako bi muškarac svoju naklonost iskazivao samo riječima, a ne i pogledom). Isto je tako vrlo teška, gotovo i nemoguća zapovijed o ljubavi za neprijatelje (Mt 5,44), a i o pasivnosti prema osobama koje nas fizički napadnu i pokušaju orobiti (Mt 5, 39 i Lk 6,27).

Legenda Isusa najčešće predstavlja kao mirotvorca, a na slikama i ikonama kao dobroćudno i pomalo naivnu osobu. Ovo također ne proizlazi iz Evanđelja, odnosno proizlazi samo djelomično. I ovdje horoskop može objasniti ova proturječja, stoga što jedni elementi upućuju na mirotvorstvo (to su primjerice sunčani znak u Djevici, te Merkur u Vagi), ali i drugi, koji donose vatreni temperament, gotovo određenu dozu ratobornosti. Od ovih drugih aspekata, možemo nabrojati ascendent u Lavu, opoziciju Sunca i Saturna te Marsove aspekte – planet je smješten u 4. kući u Škorpionu, te je u napetim odnosima s ascendentom i Zenitom. Potkrepu možemo naći u Evanđeljima, kod Mateja (Mt 10,34), Marka (Mk 3,5; 11,15) te kod Luke (12,51; 22,36). Mars u Škorpionu ujedno donosi i tendenciju da se svakog proglasi bilo prijateljem, bilo neprijateljem. U Marku vidimo tolerantan stav, koji je više u skladu s Merkurom u Vagi, dok se iz Mt 12,30 i Lk 11,23 može iščitati netolerancija [ «Onaj tko nije sa mnom, protiv je mene i tko se ne pridružuje, gubi mu se trag» ]. Isusova ljutnja osobito je izražena prema farizejima, koje naziva raznim pogrdnim imenima, što naročito vjerno prenosti evanđelist Matej. Tako on farizeje redom naziva licemjerima, leglom zmija, slijepim vođama, slijepim budalama, te uspoređuje s grobovima okrečenim izvana, a punim truleži iznutra. Farizeji su Isusa upozoravali da ih vrijeđa, kad o njima govori tako grubim riječima. Među njima je bilo i onih koji su ga cijenili, primjerice onaj farizej koji je Isusa pozvao na objed (Lk 7,36). Međutim, druženjem sa, za njihove pojmove nepodobnim ljudima izgubio je njihove simpatije. Oni su mu zamjerali druženje s bludnicama, ubiračima poreza i drugim «griješnicima». U natalnom je horoskopu ovo naznačeno trigonom Venere i Urana, što među ostalim donosi i antikonformizam, te neobična prijateljstva.

I svoje vlastite učenike Isus ponekad naziva nerazumnim, malovjernim, dok Petra čak u ljutnji naziva Sotonom i kamenom smutnje (Mt 16,23). Iz Evanđelja je evidentno da je i samim učenicima bio čudan, pače i teško shvatljiv i prihvatljiv Mesija koji trpi i pati. No, Krist je jednostavno predosjećao da to mora biti tako, pa je stoički pošao u smrt na križu. U natalnom horoskupu ovo se vidi iz nekoliko aspekata, koji govore o osjećaju, da osoba mora biti mučenik to su kvadrat Mjeseca i Saturna, koji je k tome još u 8. kući u Ribama, pa je time sve naglašenije, a također i Jupiter u Ribama, te konjukcija Venere i Neptuna.

Iz horoskopa Isusa su očite mnoge podudarnosti, a jedna je od njih i emocionalna vezanost za grad Jeruzalem, grad koji je on volio, ali koji njega nije prihvaćao, i u kojem je na koncu i stradao. Ova vezanost vidljiva je primjerice iz Mt 23,37, gdje Krist sebe uspoređuje s kvočkom, a stanovnike Jeruzalema s pilićima, prema kojima je očito osjećao jedan zaštitnički stav. Dakle, koincidencija jest u tome, da i Jeruzalem, baš kao i sam Krist, pripada horoskopskom znaku Djevice, što je dakako još jedna u nizu znakovitih podudarnosti.

Iz svega navedenog, moglo bi se zaključiti kako su energije planeta (ili njihovih vladara – arkanđela) doista na neki način oblikovale Isusov put, u ovozemaljskom utjelovljenju. Još je jedna bitna stvar ostala netaknutom, a to je sama mučenička smrt na križu. Ovo je ujedno i najbitnija prijeporna točka između dviju velikih religija, kršćanstva i islama. Dok Kuran veli da Isus nije umro na križu, već se to onima koji su ga raspeli samo pričinilo, u Novom zavjetu se pojavljuju mjesta koja kao da ostavljaju mjesta dvojbi. Primjerice iz Evanđelja proističe da je Isus umro na križu za samo tri sata, dok bi uobičajeno umiranje trajalo oko pet dana; rimski stotnik koji je zapovijedao vojnicima koji su razapeli Krista očito ga je poštovao; tijelo s križa nisu skinuli članovi obitelji, već dva Isusova štovatelja – članova Sanhedrina; potom, pomaknuti kamen na grobu, koji kao da ukazuje da je iz njega izašao u fizičkom tijelu te konačno njegovo pojavljivanje pred učenicima u krvi i mesu, s još vidljivim i opipljivim ranama (sam Isus ranije je bio rekao da su po uskrisenju ljudi kao anđeli, dakle duhovni entiteti). A što o Isusovoj smrti kaže njegov natalni horoskop? Planet Saturn u 8. kući kao da daje za pravo kršćanima, naime veli da osobu čeka zla sudbina i tužna smrt. Kad bi samo ovaj planet bio u 8. kući, svaki bi astrolog rekao da je osoba doista i umrla na jedan osobito tužni način. No, da bi se stvar zakomplicirala, na neki način tako i sam natalni horoskop reflektira prijepor oko smrti, koji se u stvarnosti događa između dvije velike religije, od kojih svaka različito tvrde. Naime, u 8. se kući nalazi i planet srećonosac, Jupiter, a on može promijeniti stvari, te tako govori o lakoj, prirodnoj i bezbolnoj smrti, te o uspješnom izlasku iz problematičnih situacija. Liberalni teolog Holger Kersten odlučno tvrdi da je Isus preživio raspeće, te je umro u dubokoj starosti u Kašmiru, potkraj 1. stoljeća, u svojoj knjizi Isus je živio u Indiji. Laganu potkrepu ovoga imamo iz astrološkog aspekta Sj. Čvora u 9. kući, koji govori o putovanjima nadaleko i naširoko, te razgovore s ljudima različitih kultura. Ipak, samo je jedno sigurno, a to je da sa sigurnošću odgovore na ova sporenja zna samo Bog.       

autor bloga napisao 14.06.2007.

www.myexcercises.mojblog.hr

 

 

SADRŽAJ UPISAO

Član gemini1Merlin1 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana gemini1 dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

🔝

KOMENTARI

  • 26.11.2008. 10:59h

    Član gemini1Merlin1 Imam pitanje za vas majstore s portala: zbunjuje me različitost gledanja na suosjećanje u katolicizmu i npr. budizmu, jer mi je s Jupiterom u Ribama suosjećanje dato rođenjem, a istočne religije tumače da nikakvo žaljenje nije potrebno (npr. kod doživljaja stradanja, bolesti, smrti itd.), jer svjesnosti automatski prihvaćaš sve osobe i situacije onakve kakve jesu. Ili: svatko preuzima svoju karmu mirno i svjesno. Kaja, Shanti, Vijnana, JivanMukta, Girija, Vaj ... Što kažete? Ako ste me shvatili, unaprijed hvala na pomoći i tumačenju.
  • 26.11.2008. 11:04h

    Član iridaMerlin10 gema, žaljenje i suosjećanje nisu sinonimi...., inače odličan tekst si nam prenijela...
  • 26.11.2008. 12:10h

    Član gemini1Merlin1 I moja priroda je Jupiter - Saturn. Odatle krutost stavova, težnja čistoj istini, gledanje crno-bijelo, težnja zakonitosti, ali i jupitersko - jednakost, pravda, plemenitost. Kršćanstvo uči suosjećanju a budizam miru i prihvaćanju. Čitam razne tekstove, u zadnje vrijeme JivanaMukte i Kaje, po njima je sve u redu, trebamo sve prihvatiti kako se događa. I onda me zanima pitanje prihvaćanja karme i odbacivanja reinkarnacije (tzv. mokša). Filozofirala bih stalno.
  • 27.11.2008. 17:21h

    Član girijaMerlin4 U pitanju imaš dva pitanja i dvije razine za odgovor 1 Prvo je tvoje pitanje ; zbunjuje me različitost gledanja na suosjećanje u katolicizmu i npr. budizmu Ovdje bi ti odmah rekla, preispitaj se što je iza zbunjivanja, koga zbunjuje?, smisao o suosjećanju?. Različitost gledanja o suosjećanju nije samo u katolicizmu i budizmu, već postoji u svemu i po svi pitanjima. Uvaži da treba odrediti koju vrstu odgovora trebaš, da li rečeno s ljudske individualne razine ili gledanje s apsolutne ili kako mudraci to vide. Nekog može zadovoljiti jedno a nekog drugo gledište. Znači suosjećanje na razini tijela uma čula je nivo u kojem prevladavaju te vibracije uvjetovane sjećanjem, navikama, kroz sliku svog identiteta koju neka osoba živi, i zamišlja sebe. Znači kroz vrijednosti kojima je određena, gdje u tim okvirima života vrijede zakoni suprotnosti, ovo volim ovo ne volim, ovo žalim ovo nežalim. Tako je tu suosjećanje ovisno i zavisno o tim nečijim vrijednostima. Netko zato različito prema svom sklopu uma, emocija, osjećaja, suosjećanje doživljava. Tako jedan prosječan kršćanin, dobar čovjek će suosjećati s nepravdom, tuđom boli na način da to doslovno proživljava. Dijeliti će i tuđu sreću radost i sl. Isto tako ima i onih koji neće u tom intenzitetu. Netko će osuđivat druge koji ne osjećaju kao on. Dok na primjer jedan Budist za kojega vrijede druge životne vrijednosti će suosjećanje imati drugačije, on će suosjećati s mravom, crvom, listom drvetom i paziti da poštuje slijedi i podržava njihovu dharmu, prirodni zakon. Na to kršćanin uzmimo uopće neće reagirati. Budist će na nečiju smrt možda biti sretan jer se duša oslobodila. Njihova filozofija je u tim vrijednostima Tako određena, od mnogih i slijeđena. To su te različitosti. To su gledišta na razini svijeta, uma, čula i individue, koja su određene mislima da su tijelo-um-emocije. Zato to i izražavaju tako, što misle.. Dok će jedan Jivan Mukta na sve to drugačije gledati (postojati). On zna da sve to ne postoji, to znanje je njegova svijest koju živi. On na van može izgledati i činiti stvari bilo u skladu bilo ne, kako svijet oko njega doživljava, ali u sebi u svom biču to nije njegov svijet, svijet privida netrajnosti i nepostojanja. On zna da suosjećati je samo riječ, impuls koji odašilja um prepun vezanosti za modifikacije svijesti kao što su i želje, i tuga i sl.On će to samo promatrati događanja, bivajući u svijesti koja sve to omogućuje.On se ne poistovjećuje sa događanjima niti tome pridodaje mišljenje. On ne pripada razini očitovanog iako djeluje ponaša se i živi kako se već odredio bitisati dok je još u tijelu. 2 Drugo je tvoje pitanje ili dodatak; jer mi je s Jupiterom u Ribama suosjećanje dato rođenjem, a istočne religije tumače da nikakvo žaljenje nije potrebno (npr. kod doživljaja stradanja, bolesti, smrti itd.), jer svjesnosti automatski prihvaćaš sve osobe i situacije onakve kakve jesu. Ili: svatko preuzima svoju karmu mirno i svjesno. Ovdje nisi definirala što je po tebi suosjećanje s kojim si se poistovjetila rekavši da ti je dano rođenjem. Tako te netko može pitati, a što se to rodilo? Tko je taj kome je dano suosjećanje i kakvo? Tko ti je dao da suosjećaš?? Što je to za tebe? Religije ne bi dijelila istočne zapadne. Istina i znanje o duhu to ne dijeli. Istočne možda imaju smo više i dugotrajniju tu tradiciju sveprisutne religioznosti. Ovdje možemo reći da postoje tri tipa religijskih ili ljudske misli. Netko sve shvaća gleda i poima sebe život boga u dvojnoj razini, netko na polu-dvojnoj, a netko nedvojnoj. Znači osoba vezana za tijelo um emocije svijet vrijednosti, suosjeća i žali ili se raduje ako se nešto događa kako njoj ne odgovara ili zamišlja. Znači netko umire ljudi plaču, mole se Bogu i ujedno ne prihvaćaju da je sve Božje djelo. Za njih Bog postoji kao netko tko ima svoju volju ali kad nešto nije kako smo zamislili onda tu moć Bogu više ne priznaju. Kako onda o tome razgovarati kad žive kontradikcije. Ljudi većina kažu da razumiju ali ponašanjem riječima to negiraju. Kažu znamo da svi moramo umrijeti, ali ne prihvaćaju smrt drage im osobe. Što je to? Da se netko pita s kim tada suosjećaš? s Bogom i njegovom voljom, ili sa tvojim ljudskim vrijednostima. Osobe koje su ugradile univerzalno-svijest znanje u svoj život koje su prihvatili kao istinu da nismo tijelo da je sve prolazno i da nema razlike između smrti i života znaju da je sve samo prijelaz, vrtlog energije svijesti. Drugačije imaju-nemaju suosjećanje. Prihvaćanje situacije kakve jesu nisu automatske već izraz stanja svijesti. Oni nemaju žaljenje kao umovi koji se identificiraju s tugom, događanjima i emocijama. Ne radi se o tome da žaljenje nije potrebno, već oni znaju da nisu žalost. Zašto bi onda živjeli ono što nisu. Možemo i vidjeti, kako se ipak teško razumije ono, kad većina citira da razumiju smisao pojma ?ono si što misliš?. Zašto nešto žališ, osjećaš tugu, ako to nisi, ili nemaš u mislima, Ako imaš onda si ti to što misliš.Isto tako onaj koji nema misli o nečemu nije ništa. Tako vidimo da su različitosti stalno prisutne u svijetu. Kako tko sebe doživljava takav će mu i život biti u snu ili u svijesti. Nekomu je ovaj svijet patnja, nekom sreća a nekom uopće ne postoji.
  • 27.11.2008. 18:50h

    Član vajranMerlin2 kao što majka svojim životom štiti svoje dijete, svoje jedino dijete, tako bi i bezgranično velika srca svatko trebao osjećati divljenje prema svim ljudskim bićima; zračiti dobrotom širom cijeloga svijeta... buddha o. 563 - 483 pr. kr. ovo zvuči kao misao koju je zapisao netko iz našeg civilizacijskog kruga... a nije... uistinu postoji više razina samog pitanja, postoji i više razina odgovora... postoje i razine učenja. ali ako krenemo od temelja koji nalaže spas čovjeka u sebi samom kroz saznanje što su to vrijednosti a što zablude o poretku u kojem živi na ovoj razini, dolazimo do toga da svako pitanje a i odgovor ostaje na razini pojedinca a ne zajednice ili predstavnika grupe. odgovor uključuje vlastiti razum, jer bez razuma nema saznanja... ako dakle pitalac traži odgovor, odgovor mora biti sukladan njegovom razumu. u protivnom, nema prihvaćanja. dakle, odgovora skoro nikad nema na razini pojašnjavanja... osim ako pitalac i odgovaratelj nisu utvrdili razine...
  • 27.11.2008. 19:39h

    Član stefanijaMerlin1 Kao i obično vajrane odeš u drugu krajnost, koja tebi pase tog trena-um-drum. Gore ti je jasno gemini1 napisala da traži pita za odgovor na svoja pitanja i nabrojala od koga. Tebe nije navela Svi koji će se javiti daju svoje viđenje ili kako vide to pitanje iz kojeg možeš nešto i naučiti a ne odmah kako ti činiš osuđivati. Jer možeš nekad nečiji dopis razumjeti u tom okviru kako je dan, napisan, a ne odmah tražiti suprotnosti. Ne može se u isto vrijeme pisati o danu i noći a tema je dan. Prema tome ovo što si ti napisao nema veze s ničim, pa ni s gemini1 pitanjem.
  • 27.11.2008. 19:45h

    Član stefanijaMerlin1 Mozda si ti onaj Vaj ???
  • 27.11.2008. 19:51h

    Član vajranMerlin2 stefanija, zlato moje....
  • 27.11.2008. 20:28h

    Član zeljkaMerlin1 Kako molitva djeluje: neka budem ljubazan do vrhova prstiju koji dodiruju tipkovnicu! :-))) P.S. Sorry svi vi gore navedeni, moj komentar nema veze s temom već je interna zezancija! Vajran će razumjeti... :-)))
  • 27.11.2008. 21:02h

    Član nlandekaMerlin2

    girija

    Zahvaljujući Gemini1 i mi ostali koji smo neupućeni u Karmu saznasmo neke bitne stvari i proširišmo obzore. Hvala!
  • 28.11.2008. 09:45h

    Član gemini1Merlin1 Stefanijo, navela sam da čekam odgovor i od Vaja, kako ne. Još čekam odgovore. Imam inače bezvremensko strpljenje jer sam bezvremenska.
  • 28.11.2008. 09:55h

    Član gemini1Merlin1 Ne zamjeram Vaju ništa, njegove kritike i strogost samo su način da izrazi emocije. Njegova natalna karta kaže da ne zna drugačije. Teži perfekcionizmu, ali važno da je duhovan, i previše. Sviđa mi se Girijin odgovor. Svi smo različiti i imamo različita shvaćanja na npr. nesreće i smrt. Kako sama imam dvojne znakove naglašene, uvijek vidim dvije strane jedne pojave; čak i naginjem snažno dvjema religijama kršćanstvu (po rođenju) i budizmu (i meni je važna darma kad se ubije mrav npr.) pa me zato zbunjuju različita poimanja. U biti, zanimaju me što je tim religijama zajedničko, a što različito. A većina nas će (sebično) gledati na to kad im umru osobe na koje su vezani, dok će budisti zaista gledati da je duša oslobođena (npr. kod teških bolesti i patnji). Težim jednostavnosti, ali komplicirana sam.
  • 28.11.2008. 12:17h

    Član dinajaMerlin2 Ono što se dešavalo u Isusovoj dvadeset i prvoj godini sa astrološkog gledišta se tiče intenzivnog procesa osvješćivanja uma. Prije svega, očigledno je dugotrajno djelovanje Plutona koji je preko direkcija i tranzita vršio ?uticaj? na dvije planete Isusovog horoskopa - na Merkura i Neptuna. Merkur je planeta koja je povezana sa misaonim obrascima. Dakle, na osnovu posmatranja Plutona (transformacija) koji je te godine ?aktivirao? Merkura, možemo zaključiti da su se kod Isusa odigrali neki značajni energetski procesi koji se odnose na osvješćivanje uma. Sa druge strane, Pluton je takodje vršio uticaj na natalnog Neptuna što je moglo da ukaže na reprogramaciju na nivou Neptunove simbolike (iluzije, koncepta o Bogu...). Ukoliko se uzme da su baš ovi astrološki pokazatelji u najtjesnijoj vezi sa Isusovim prosvijetljenjem, može se zaključiti da ono i nije bilo apsolutno trenutno i da su se najintenzivniji procesi dešavali u periodu od nekoliko mjeseci do godinu dana prije 21. godine. Sve ovo, ipak, ne ukazuje nužno na ?prosvijetljenje?, jer se astrološkim metodom ono ne može predvideti niti precizirati. HELIOCENTRIČNI PRISTUP Heliocentrični horoskop pruža sliku pojedinačnog procesa individualizacije Svijesti u jednoj široj perspektivi. Iz tog razloga ne može se posmatrati odvojeno od geocentričnog horoskopa. Treba naglasiti da heliocentrični horoskop spada u ?krnje?,odnosno nepotpune horoskope (nema podznak niti horoskopske kuće), jer točka posmatranja je Sunce u cjelini, a ne neko specifično mjesto na Suncu. (Geocentrični horoskop se izradjuje u odnosu na točno vreme rodjenja i konkretnu geografsku širinu i dužinu mjesta rodjenja, što omogućava izračunavanje ascedenta i upotrebu sistema kuća). Samim tim, heliocentrični horoskop se ne bavi mnogo detaljima, već posmatra život, odnosno proces sazrevanja u njegovoj celini. Dok se geocentrični horoskop uvijek može posmatrati kao horoskop koncepata iz kojih proishode dogadjaji, heliocentrični horoskop manje upućuje na svakodnevne dogadjaje, a više na ideje kojima se osoba rukovodi, te na ono što osoba percipira kao prepreke u procesu sazrevanja. Heliocentrični pristup ,takodje, pruža uvid u specifične talente, koji se ne uočavaju lako kroz geocentrični pristup, a koji se mogu razviti, odnosno osvestiti. Posebno je zanimljivo uporedjivanje ova dva horoskopa u cilju uočavanja razlike izmedju pozicije istih planeta u jednom i drugom horoskopu. U tom kontekstu, osobe se najpre prepoznaju kroz elemente geocentričnog horoskopa, dok se prepoznavanje kroz heliocentrični horoskop uglavnom dešava tek tokom faze intenzivnog osvješćivanja uma. Tko je uistinu bio ISUS KRIST????????????

IZDVOJENO

Tehnike

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝