Željeti sreću

Govorio sam o tome da ne želimo biti sretni, ili tocnije: ne želimo biti bezuvjetno sretni. Spreman sam na to da budem sretan ako budem imao ovo i ono, i ono trece. Ali to je isto kao kad bismo svom prijatelju, ili Bogu, ili bilo kome rekli: "Ti si moja sreca. Ako te ne dobijem, odbijam biti sretan." Kako je to važno shvatiti. Ne možemo zamisliti srecu bez tih uvjeta. Upravo tako. Ne možemo zamisliti srecu bez njih. Naucili su nas da svoju srecu polažemo na njih.

To je dakle prvo što moramo uciniti ako se želimo probuditi, što je isto kao i da kažemo da želimo ljubav, da želimo slobodu, da želimo radost, mir i duhovnost. Pod tim vidom duhovnost je najsvrsishodnija stvar na cijelom svijetu. Izazivam vas da se, ako možete, sjetite što je to svrsishodnije od duhovnosti kako sam je opisao - ne poniznost, ne pobožnost, ne vjera, ne obredi, nego duhovnost - budenje, budenje! Pogledajte kako su ljudi posvuda jadni, usamljeni, u strahu, zbunjeni, kako u svojim srcima trpe od unutarnjih i vanjskih sukoba. Zamislite da vam netko pokaže nacin kako da se svega toga otarasite. Zamislite da vam netko pokaže nacin na koji cete zaustaviti to užasno rasipanje energije, zdravlja i cuvstava koja se javljaju zbog tih sukoba i zbrke. Da li biste to željeli? Zamislite da nam netko pokaže nacin na koji bismo mogli zaista voljeti jedni druge, biti u miru, živjeti u ljubavi. Možeš li se sjetiti bilo cega svrsishodnijeg? Ali, umjesto toga, ljudi misle da su veliki poslovi svrsishodniji, da je politika svrsishodnija, da je znanost svrsishodnija. Od kakve je koristi poslati covjeka na mjesec, ako ne možemo živjeti na zemlji?