Svjesnost i dodir sa stvarnošću

Promatrajte sve u sebi i oko sebe, i kada vam se nešto dogada, gledajte na to kao da se dogada nekome drugome, bez komentara, bez sudenja, bez stava, bez miješanja, nemojte pokušavati promijeniti to, pokušajte samo razumjeti. Dok to cinite, pocet cete shvacati da se sve manje poistovjecujete s “pripadajucim”. Sveta Tereza Avilska kaže da joj je pred kraj njezina života Bog dao jednu izvanrednu milost. Naravno da ona ne koristi ovaj izraz, ali ono što je htjela reci bilo je da se je prestala poistovjecivati s “pripadajucim”. Ako netko koga ne poznajem ima rak, mene to ne pogada posebno. Da imam ljubavi i osjecaja, možda bih pomogao, ali to u meni nije pobudilo nikakva cuvstva. Ako vi morate položiti neki ispit, mene to ne pogada posebno. Mogao bih reci nešto prilicno filozofski glede toga: "Cim više brinete, tim gore. Zašto si ne uzmete malo vremena za odmor umjesto da stalno ucite?" Ali kad ja dodem na red za ispit onda je to nešto drugo, zar ne? Razlog je taj što sam se poistovjetio s “pripadajucim” - sa svojom obitelji, svojom zemljom, svojim vlasništvom, svojim tijelom, sa svime što mi pripada. Kako bi to bilo kad bi mi Bog podari milost da ne zovem ove stvari svojima? Bio bih distanciran, bio bih osloboden poistovjecivanja. To je samoodricanje, nijekanje samog sebe, umiranje samom sebi.